Subota je. Naspavali ste se nakon dugog i napornog radnog tjedna i veselite se slobodnoj suboti. Svježe ste istuširani i namirisani, spremni za novi dan. Pozivate taksi koji dolazi za 5 minuta. Silazite niz stube, ulazite u taksi, sjedate u auto. Vozač se okrene prema vama, nasmiješi se i pita: ”Kamo idemo?” Odgovarate: ”Ne znam točno. Samo vozi!” Vozač pritišće papučicu gasa i automobil se pokreće u nepoznatom pravcu… Jurite Slavonskom avenijom, skrećete na Vukovarsku, dolazite do Trešnjevačkog trga, vozite se Ozaljskom, skrećete u Selsku, pa ste opet na Slavonskoj… Vozač vozi kuda želi i tu i tamo iz vašeg izraza lica iščitava jeste li zadovoljni rutom koju je odabrao. Vi možda uživate u vožnji, možda ne uživate, ali ne razmišljate previše… Kilometar po kilometar, završili ste u Samoboru. Kad ste to spoznali ražestili ste se na vozača jer ste shvatili da zapravo uopće niste htjeli doći u Samobor, htjeli ste doći u Karlovac. Pitate ga kako vas je mogao odvesti na krivo odredište. On vam odgovara: ”Nisam znao, rekli ste mi samo da vozim. Po vašem sam izrazu lica mislio da vam se sviđa kuda sam vozio i zaključio sam da će biti ok ako konačno odredište bude Samobor.”

Vrlo je vjerojatno da vam se ovo nikad neće dogoditi jer najčešće kad pozovemo taksi dobro znamo kamo idemo i na koje odredište želimo stići. Preciznije rečeno, znamo koji nam je krajnji cilj.

Kad je vožnja taksijem u pitanju, kristalno nam je jasno da želimo doći do Karlovca, a ne do Samobora. No, lako je kad govorimo o vožnji taksijem, puno je teže kada govorimo npr. o radnim zadacima, sastancima (kako privatnim tako i poslovnim)… Koliko se zapravo često pitate ”S kojim ciljem ovo radim? Što točno želim postići?”

3. Definiraj cilj

Kao i u svemu u životu, i kod javnih nastupa i prezentacija posebno je važno odrediti kamo želimo dovesti publiku, koji konkretan cilj želimo postići. Važno je precizno odrediti gdje je točno taj naš Karlovac (figurativno rečeno). Ako Karlovac precizno ne locirate u pripremi, vaša će publika vrlo lako sama završiti u Samoboru. 😊

Kako se onda postavlja konkretan cilj javnog nastupa? U pripremi koju prakticiramo u Ciceronu, cilj javnog nastupa formiramo odgovorom na sljedeće pitanje:

Što želim da publika pomisli, učini ili kaže nakon mog nastupa?

Naizgled jedno banalno, jednostavno pitanje… Polaznici edukacija često otežaju sami sebi i zakompliciraju odgovor na ovo pitanje jer ih je strah da cilj ne bude previše banalan. Ili zakompliciraju jedan postavljeni cilj, ili postave previše ciljeva koje je nemoguće doseći. I, upravo tu leži kvaka. U pripremi javnog nastupa i formiranju konkretnog cilja nemojte se bojati biti što jednostavniji, jasniji i precizniji. Ovo vrijedi i za poslovne sastanke, ne samo za javne nastupe ili prezentacije. Nemojte bježati od toga da vaš cilj zvuči otprilike:

• želim da pomisle: ”Ova osoba je uvjerljiva i zna što govori.”
• želim da pomisle: ”Meni ovo treba.”
• želim da najmanje pola publike googla moje ime nakon mog nastupa
• želim da me sutra pozovu na drugi sastanak
• želim da kažu: ”Ne mogu vjerovati da se ovoga nisam prije sjetio/la.”
• želim da kažu: ”Nemam što izgubiti ako pokušam ovo.”
• želim da nakon mog nastupa donesu odluku kakvu sam želio/la

Zašto je važno formirati jednostavan, jasan i precizan cilj? Zbog toga što mu se tek tada možete približiti i doseći ga. Postavljanjem jasnog cilja olakšavate sami sebi posao u daljnjim koracima pripreme jer ako znate gdje želite doći, olakšavate sebi daljnju selekciju informacija i argumenata. Kad znate gdje je točno vaš Karlovac, jasno ćete znati u kojem smjeru idete i neće se dogoditi da se zaputite ili nakon nekog vremena skrenete u smjeru Osijeka ili Varaždina. Ako pak Karlovac ne definirate precizno, ostavljate publici slobodu interpretacije onoga što govorite i omogućavate im da oni sami svjesno ili nesvjesno izaberu odredište. U takvim se slučajevima najčešće dogodi da publika završi upravo tamo gdje vi ne želite da završi, u onom Samoboru s početka priče, ili negdje još i dalje od vašeg Karlovca. 😊

Jedna od govornikovih glavnih zadaća upravljanje je pažnjom publike i vođenje publike kroz sadržaj i argumentaciju. Ako vi sami precizno ne znate gdje idete, kako ćete onda znati kamo vodite publiku?

Nastupi ili prezentacije koje imaju nejasan cilj ili previše postavljenih ciljeva, najčešće ne ostave dobar dojam na publiku i ne budu pamtljivi jer publika na nekoj od razina utjecaja osjeti da ih govornik ne vodi i ne vlada situacijom, a trebao bi. To je jedna od najčešćih pogrešaka u javnom nastupu. Nejasno postavljen cilj ili previše postavljenih ciljeva često za posljedicu imaju lošu selekciju informacija, odabir nedovoljno jakih argumenata za publiku, prekoračenje vremena predviđenog za nastup, nespremnost govornika za prilagodbu publici u trenutku, a sve to u konačnici rezultira gubitkom pažnje slušača… Onaj dio slušača koji nekim čudom zadrži razinu pažnje, vjerojatno će se sam odvesti do Samobora. Jesmo li nastupom postigli ono što smo htjeli? Teško.

Zato, nakon prva dva koraka pripreme, ograničavanja teme i profiliranja publike, neizmjerno je važno jasno odrediti cilj svog nastupa. Dobro razmislite o tome što želite da publika pomisli, učini ili kaže nakon vašeg nastupa. Zapamtite, ako govornik slušače ne usmjeri i nježno ne odvede do Karlovca, oni će vrlo vjerojatno otići na kremšnite u Samobor. 😊