coin-dollar map2

Komunikacijske vještine

Aikido komunikacija – mali trikovi za bolji odnos

Mirela Španjol Marković

19.06.2018

Pričam jedan dan s prijateljicom i kaže mi čuj, zašto ja imam problema s ljudima jer sam direktna i odmah kažem što mislim?

Kako to misliš?

Pa eto, pitao me potencijalni klijent jel’ može neobavezna kava da mu nešto pomognem oko neke ponude i ja sam rekla: „Ne može, sorry, nemam sad vremena.“ I on se naljutio. A stvarno nemam sad vremena.

Pa hoćeš li imati vremena nekad da mu pomogneš? Pa hoću, ali nemam sad.

Onda si mu mogla reći: „Može, imat ću vremena…(tad i tad)“

Ona gleda u mene. Pa to je isto. Pa je, ali si to rekla drugim riječima, kužiš?

Zamislila se. Kaže, napiši blog o tome. Evo pišem. :-))

To mi zovemo aikido u komunikaciji. Za razliku od karatea, gdje na udarac uzvraćaš  udarcem i napadom, aikido je profinjenija tehnika u kojoj se korištenjem svoje energije, ali i energije protivnika, pokušava blokirati napad, ali se pritom izbjegava povrijediti protivnika. Odnosno, aikido je naspram karatea graciozniji, ljepši za gledanje te je borba nešto mekša, amortiziranija.

 

 

A zašto je baš aikido dobra metafora za komunikaciju, vidi se iz sljedećih primjera…

Primjer drugi: Klijent koji mi je na coaching došao nakon spajanja dviju firmi kaže da je navikao na to da je komunikacija u manjoj firmi iz koje je došao bila puno direktnija, a sad se od njega očekuje da bude „više diplomatičan“. Konkretno, nisam navikao na to da na sastanku uprave ne mogu reći „Ne slažem se s tim.“ Jer se ne slažem, uporno će on.

Ok, jeste li razmišljali da se to može reći na drugi način, pitam ga. Vidim ja, inženjerski pristup. Najkraćim putem od točke A do točke B. No, najkraći put često nije i najefikasniji, naročito u komunikaciji.

„Kako da drugačije kažem ne slažem se s tim?“  – on će rezignirano.

Npr. možete reći  „Ja to vidim drugačije.“ Ili: „Ok, kolege, ja imam nešto drugačija iskustva s tim…“

Nasmije se. „Imate pravo, ali znate, nije to moj stil.“

E pa upravo se o tome radi. Da se prilagodite. Da jednostavnim retoričkim manevrom kažete isto, ali drugim riječima, i na taj način otvarate komunikaciju umjesto da karate udarcem stvarate priliku za konflikt i zvučite agresivno, arogantno, nepopustljivo.

 

Evo još primjera onoga što mi zovemo aikido komunikacija ili pozitivna retorika.

Preuzmite odgovornost za svoj način komunikacije, i kao što učite reći dobar dan i uljudno se nasmiješiti i kad vam nije do smijeha, i ovo vam može pomoći da budete ugodniji sugovornik, smanjite mogućnost nepotrebnog konflikta i da vam komunikacija teče s manje stresa, a sugovornik se osjeća cijenjeno, bez obzira na razlike u mišljenju…

 

I evo par konkretnih primjera za razne komunikacijske situacije:

 

POSAO:

Umjesto da kažete ovo… … recite ovo!
Ne mogu vam to poslati u utorak. U srijedu je to na vašem stolu!
Ti uvijek kasniš. Jako cijenim kad dođeš na vrijeme.
Ne mogu sad. Mogu kasnije, u srijedu, sljedeći tjedan…
Ti ništa ne razumiješ. Zanima me kako ti ovo razumiješ…
Ne slažem se. Ja to vidim drugačije.
Taj prijedlog mi je neprihvatljiv. Razmislit ću koje dijelove prijedloga bih mogao prihvatiti, a o čemu ću morati još bolje promisliti.
Kupac: To je preskupo!
Prodavač: Nije uopće skupo.
Kupac: To je preskupo!
Prodavač: U odnosu na što?
Što je ovo, ovaj dopis ništa ne valja! Provjerite molim vas ovaj dopis još jednom prije nego ga proslijedimo.
Pitanje: Može li kompenzacija?

Odgovor: Ne može, ne dolazi u obzir.

Pitanje: Može li kompenzacija?

Odgovor: Trenutno nam kompenzacija nije opcija, nažalost.

 

 

PARTNERSKA KOMUNIKACIJA:

A aikido komunikacijom možda možete spasiti svoj brak ili vezu. :-))

Umjesto da kažete ovo… … recite ovo!
Osoba 1: Voliš li me?

Osoba 2: Naravno, zašto to uopće pitaš?

Osoba 1: Voliš li me?

Osoba 2: Svaki dan sve više, ljubavi!

Osoba 1: Možeš li me izmasirati, bole me ramena?

Osoba 2: Joj, a misliš da meni to ne treba?

Osoba 1: Možeš li me izmasirati, bole me ramena?

Osoba 2: Rado, a ako budeš mogla, volio bih da i ti mene.

Moramo hitno u kupovinu, ničeg nema u kući, sve ste pojeli. Hoćemo u kupovinu prije ili poslije utakmice, dragi?
Tvoja mama nije normalna. Tvoja mama je vrlo osebujna.
Jel ti išta osim drama hoćeš gledati u kinu? Da li bi meni za ljubav  otišla sa mnom pogledati Avengerse?
Opet si kupila nove cipele? Koje su ti to ove godine? Kamo me izvodiš u tim novim cipelama?
Nećeš valjda to obući na prijem? Ja bih ti predložila da radije obučeš ono plavo odijelo, super ti stoji i baš paše za ovu priliku.
Kad se vidim u ogledalu, pomislim da bolje nisi ni zaslužio. Hoćemo skupa na dijetu ili sport, dragi?

 

 

USLUŽNA KULTURA:

Često mi se u trgovini zna dogoditi da neku prodavačicu doživim kao neljubaznu. Kad razmislim, to su one prodavačice koje odgovaraju na pitanja kratko i odrješito.

Npr. „Imate li ove sandale u plavoj boji?“ Uzme cipelu, pogleda šifru na kutiji i kaže odrješito „Ne.“, i ode dalje.

Je li točno odgovorila na moje pitanje? Je. Zašto se onda osjećam loše? Pa, zbog skraćivanja. Realno, nemam joj  što prigovoriti. No, da je rekla: „Nažalost ne, imali smo ali smo prodali “ ili „Baš šteta, lijepo vam stoje“, bila bi potpuno druga priča, zar ne?

Uslužna kultura podrazumijeva ljubaznost, a ovaj opet očekuje dozu zainteresiranosti koju nikako nećete postići kratkim, odrješitim odgovorima na pitanja. Na taj način se dobiva dojam jednosmjerne komunikacije kakvu svakodnevno čujemo na šalterima državnih institucija, bolnica, monopolističkih poduzeća…

 

KOMUNIKACIJA SA SAMIM SOBOM:

I za kraj, nije važno samo biti pozitivan prema drugima nego i prema sebi. To je uostalom i najvažnija komunikacija. Evo nekoliko prijedloga kako u aikido stilu razgovarati sami sa sobom.

Pišem u ženskom rodu jer više prepoznajem tu strogost prema sebi kod žena:

 

Umjesto da kažete ovo… … recite ovo!
Ajme što sam debela! Kako ja volim život i dobru hranu!
Pretrpana sam poslom.  

Tražena sam jer dobro radim svoj posao!

 

Užasno sam loše organizirana, stalno kasnim. Kad bih u svoju kreativnost unijela još malo bolje organizacije, gdje bi mi bio kraj!
Pokušat ću biti… Dat ću sve od sebe, a ako ne dam oprostit ću si…
Ne znam kud ću od obaveza. Omiljena sam.
Zašto se meni svi žale i opterećuju me. Znam slušati.
Nisam dovoljno dobra. Ne moram biti uvijek najbolja što mogu biti.
Kad se ujutro umorna dovučem od kreveta do kupaonice i vidim u ogledalu, zlo mi je.  

Ujutro me moje dvije zdrave noge dovedu do kupaonice, pogledam se u ogledalu i kažem: „Legendo!“

 

 

I tako… Kako vam se čini? Probati odmah! :-))

P.S. Jeste li već potvrdili da i dalje želite primati naše novosti?
Ako niste, učinite to OVDJE s dva klika mišem. :-))