coin-dollar map2

Prezentacijske vještine

Analiza inauguracijskog govora Zorana Milanovića

Mirela Španjol Marković

18.02.2020

„Hrabar, moćan, intelektualno i vrijednosno superioran govor Zorana Milanovića postavit će nove kriterije političkog obraćanja na ovim prostorima.“

Napisala sam ovaj post na FB-u netom nakon što sam poslušala govor novoizabranog predsjednika Zorana Milanovića na inauguraciji, no da bih sasvim objasnila ovaj prvi dojam, morala sam ga poslušati još jedanput.

Naime, govor je na sadržajnoj razini obuhvatio nekoliko bitnih, a za društvo ključnih termina, pojmova i vrijednosnih stavova koji su za ovu vrstu govora iznimno sažeto predstavljeni, no upravo zato i nose težinu te tako potrebnu jasnu definiciju nekih pojmova. Diskurs ovog govora međutim manje je govornički, a više prilagođen tekstualnoj formi te stoga 7 minuta govora dominira rečenična sintaksa koju nije lako pratiti. Bez velikih objašnjenja, emocionalnosti, dodovoravajuće patetike Milanović se osvrnuo na stanje društva u kojem se nalazimo redefinirajući pojam patriotizma i stavljajući fokus na bitne društvene pojmove koji su u javnom diskursu često prostituirani. I to je ono što je u ovom govoru zaista promjena u odnosu na ono što svakodnevno slušamo iz usta političara. Npr. istina, neovisna o volji većine. Patriotizam kao kritična privrženost, negacija isključivosti ili svijest o „trijumfalnim posrnućima“ zasigurno nije lagana salonska retorika koja će se dopasti svima. Tu proširenu definiciju patriotizma kao želje za izgradnjom boljeg društva, opiranje praksi „osporavanja patrotizma“ neće svi dočekati s odobravanjem. A tek priznavanje vlastitih posrnuća!

Najavljujući u svom govoru da neće biti korektivni nego konstruktivni element u shvaćanju svoje dužnosti predsjednika u očuvanju neovisnosti sudstva, medija i znanosti daje nadu da Milanović nudi jednu novu dimenziju politike.

Nadalje, kad govori o potrebi uključivanja slabijih i drugačijih u naše društvo, kad govori borbi protiv klijentelizma, kulturi laži i pohlepe, pravednijoj raspodjeli dobara on govori da je svjestan što je rak rana ovog društva.

Stavljajući tako u sadržajnom smislu fokus na istinu, definirajući patriotizam kao borbu za bolje društvo, govoreći o važnosti obrazovanja i pravu svakoga na jednake uvjete, on u stvari opisuje sve manjkavosti današnjeg društva, kao i zlouporabu pojma patriotizam.

Ako je (samo) brojčano skromna publika razumjela što je htio reći, svakako će to doživjeti i kao kritiku svog doprinosa tom stanju.

No, govor nije bio jednostavno govornički koncipiran. Lišen metaforičnosti, patetike, grandioznih obećanja, uz traženje oprosta za buduće pogreške, Milanović je napravio odmak od očekivane forme na kakvu smo navikli u ovakvim prilikama. Možda će neki ostati razočarani kompleksnom sintaksom, ili kratkoćom govora (ovakav govor niti ne podnosi dužu formu), ili nedostatkom pathosa, strasti, ja bih ipak rekla da ovaj govor baš zbog svega ovoga na što smo navikli – slatkorječivosti, lažnih obećanja, lažnih osmijeha, prijetvornosti i prevelike privatnosti u javnim nastupima postavlja nove kriterije u temelje političkog govora.

Milanović je sazrio govornički. Ne, on nikada neće biti Obama ili Churchill, ponavljam ono što sam rekla prije par godina. Još uvijek bismo ovom govoru mogli zamjeriti apstraktnost, nedostatak logične strukture, navođenje citata bez navođenja izvora, čitanje, izvedbenu nedorečenost, no ipak, ovaj govor predstavlja promjenu.

Promjenu u načinu razmišljanja, poziv na jednu intelektualno zahtjevniju formu, poziv na razotkrivanje lažnog i hinjenog, i u tom smislu je izvanredan. Jer ne podcjenjuje publiku. Mi smo gladni sadržaja, i zato ćemo ovom govoru oprostiti sitne greške. Ipak je to samo govor.

No, ako Zoran Milanović u sljedećih 5 godina u svom djelovanju bude slijedio ovaj stil sažetosti, fokusa na ono bitno, na uključivost i istinu, već je napravio puno toga. Zasad, čestitke na ovom prvom koraku.