U sinoćnjem gostovanju u emisiji Pressing N1 televizije tema je bila zasjedanje Sabora povodom izglasavanja povjerenja Vladi Andreja Plenkovića. U studiju su gostovali Mirela Španjol Marković i Krešimir Macan te analizirali političke odluke oko konstituiranja nove vlade, kao i komunikacijsku dimenziju i javni nastup gospodina Plenkovića, čije ćemo nastupe imati prilike slušati u sljedeće četiri godine.

Novi premijer već je svojim nastupima u predizbornoj kampanji najavio novu eru umjerene retorike usmjerene na konstruktivno i optimistično obraćanje javnosti lišeno euforije, a nakon izbora nastavio je s tim stilom, snažno promovirajući “trend” vođenja konstruktivnog dijaloga s medijima, oporbom i neistomišljenicima. Andrej Plenković svoje obrazovanje, prirodnu elokvenciju i ugodan glas i dobru dikciju stavlja u službu diplomatski odmjerenog, širokim masama razumljivog govora. Iako bi u tom govoru moglo biti i više dinamike, Plenkovićev nastup prilagođen je njegovom temperamentu, te nakon Milanovića imamo premijera svjesnog važnosti javnog nastupa koji neće biti žrtva vlastitog temperamenta. Plenković ne ulazi u konflikte sa sugovornicima, vješto zaobilazi i ublažava provokacije i vodi razgovor u smjeru pozivanja na uključivost i doprinos koji svaki pojedinac može dati u njegovom mandatu, bilo da se radi o oporbi ili ljudima iz vlastitih redova. U nezavidnoj situaciji velikih očekivanja nakon debakla prethodne, kratkotrajne vlade te političkih interesa partnera u progovorima oko konstituiranja vlade, Plenković se pokazao vještim komunikatorom istančanog osjećaja za mjeru, te nas, već naviklima na stil Milanovića lišio traume konfliktne retorike i objašnjavanja i prevođenja što je premijer htio reći, a nije uspio.

Plenković ima potencijal da dugo godina nakon Sanadera zauzme mjesto vrhunskog govornika, doda li s vremeneom i stil lidera u svoju retoriku. Na tome je već počeo raditi. Dok je u predizbornoj kampanji njegov govor bio jako oprezan, čak i dosadno diplomatski neodređen, nakon izbora, pogotovo zadnjih dana, on mu jasno dodaje dozu odvažnosti, vidljive u formulacijama tipa “ nitko mandataru neće određivati tko će mu biti ministri”.

Njegov jučerašnji nastup nakon iscrpljujuće sjednice Sabora potvrdio je da će Plenković neće biti lak igrač, niti za oporbu niti za nezadovoljnike iz vlastite stranke. Koncizno je, u par rečenica sažeo višesatnu raspravu, pokazujući da je dobar slušač i da uvažava protuargumente koji su mu bačeni na stol. Zahvalio se na sadržajnoj i konstruktivnoj raspravi i izrazio duboko poštovanje prema svima koji su govorili i time potvrdio zaokret u kulturi političke komunikacije. Kako se retorikom boriti protiv nekoga tko vas uvažava, koji vaše sugestije želi uvažiti, koji govori o uključivosti, otvorenosti i poziva vas da sudjelute u stvaranju stabilne, odgovorne države? Koji govori o budućnosti ne samo za vrijeme madata ove nego i svih budućih vlada? Koji govori o obazrivosti i ponosu zbog zastupljenosti žena u novoj vladi?

Andrej Plenković dirigirat će s pozornice vodećeg političara, već je jasno, stabilnim, smirenim tonom umjerene retorike i onomu tko ne voli dramu, ostrašćenost i politički fajt, Plenković će priuštiti razočaranje. I u ofenzivi, ali i u defenzivi, Plenković njeguje stil asertivnog govornika koji je obazriv prema onima kojima mora reći “ne”. Briselska škola, reći će neki.

Novinarima neće biti lako s njim – neće ga biti lako isprovocirati, izbaciti iz takta, niti prekinuti u govoru, on je svjestan scene i dojmova koje njegov nastup ostavlja u javnosti. Odlično za sada zatomljuje svoj ego pretvarajući svaki napad u “konstruktivnu kritiku”. Ukratko, neda se uvući u prljave igre u pijesku i blatu javnog prostora kao mnogi prije njega.

U sljedećem razdoblju pozivam čitatelje ovog teksta da obrate pažnju na pozitivne riječi koje koristi u svojim nastupima, a uključivost i inkluzivnost bit će među njima novi “lajtmotivi” .
Da zaključimo –u onoj narodnoj “želiš li da budem iskren ili mudar”, Plenković je odlučio biti – mudar. Iskustvo njegovog prethodnika koji je bio iskren potvrdilo je da iskrenost bez sposobnosti da ju se fino upakira, tj. bez vještine uvjeravanja, nije dovoljno cijenjena. Plenković je za sada pokazao uvjerljivost u retorici. Koliko je vjerodostajan, pokazat će vrijeme u provođenju onoga što govori.