Autentičnost – riječ koju u zadnje vrijeme sve više čujemo. Rekla bih, buzzword u svijetu društvenih mreža, enormne dostupnosti informacija, svijetu imitacije, shareanja postova, svijetu u kojem se više niti zna niti propitkuje izvor, nego se sve stihijski prenosi, imitira, „forwardira“ tako da više niti ne znamo tko je izvor neke informacije ili stava.
Ipak, unatoč tome, autentičnost postaje sve traženija roba.

Baš neki dan razgovoram s direktorom jedne informatičke tvrtke kako ima problem što mu najbolji developer ne želi pisati blogove. A sjajan je stručnjak, mogao bi toliko toga dati i prenijeti toliko znanja kad bi samo htio, žali se. Ali veli, muka mu je sjesti i napisati tekst. Kažem mu, pusti čovjeka da radi ono što najbolje zna i što ga veseli, ne tjeraj ga radi ono što nije njegova svrha, njegova temeljna vrijednost. Za pisati blogove moraš imati potrebu shareati i dijeliti. Nemaju to svi, nismo svi učitelji. Nemoj ga gnjaviti da radi nešto što je tvoja, ali ne i njegova misija. Budući da to nije njegova misija, to neće biti autentično. Imat ćeš nezadovoljnog čovjeka, a to će se osjetiti i u tim, na silu napisani blogovima. Zamislio se.

Tko god radi nešto što nije u skladu s njegovim životnim vrijednostima, ne može biti autentičan.
Nije autentičan duhovnjak – propovjednik ili pisac duhovne literature koji osuđuje, kritizira i proziva druge zbog njihovih uvjerenja, ponašanja, odabira…
Nije autentična osoba koja karijeru ili materijalnu korist zasniva na kopiranju ideja ili sadržaja drugih ljudi.
Nije autentičan Hercegovac kad govori zagrebačkim dijalektom, s krivim akcentom.
Niti političar kad pokušava pričati viceve a nije vicmaher, samo zato jer je to činio njegov prethodnik.
Imala sam prije nekih 10-12 godina „stalkericu“ na koju me podsjetio jedan post na FB. Kaže žena, blokirala sam osobu koju niti ne poznajem, jer sam shvatila da me prati, kopira, otvorila isti biznis i istom dijelu grada i sličnog imena…
Tako i ta moja davna stalkerica. Dok sam još bila na početku karijere, shvatim da dolazi na moje seminare, jednom čak pokušala snimati kamerom cijelo predavanje, da bih vidjela da je otvorila web stranicu s potpuno istim sadržajem i temama koje sam ja tada radila. Copy-paste bez ikakve obrade… Tada sam pomislila, kad već kradu, zašto ne kradu sa stilom?
Ali da, onda to ne bi bilo autentično.
Sjećam se da sam se tada jako uzrujala. No, danas ne bih. Jer nje već godinama nema na tržištu, nemam pojam gdje je nestala, samo sam kroz godine naučila da kad nema autentičnosti, nema ni postojanosti.

Samo kad živite svoju svrhu, svoje istinske vrijednosti, svoje strasti, onda ste stalno na izvoru svoje inspiracije. Jer izvor nikad ne presuši.

Ono što je najvažnije ovdje reći je sljedeće: mi nismo samo fizička, racionalna ni emocionalna bića, nego duhovna bića koja žive svoju fizičku dimenziju. Koliko puta vam se u životu dogodilo da osjetite da je neka osoba „fake“, čak ni ako ju dobro ne poznajete? Kao duhovna bića, na razini naše unutrašnje mudrosti, intuicije, osjetimo autentičnost. To je onaj duboki sklad koji zrači kad čovjek živi svoju pravu svrhu, istinske vrijednosti i svoju strast.
Možete ukrasti ideje, proizvode, možete ukrasti čak i ljude, no ne možete ukrasti – autentičnost. A najžalosnije u svemu tome je što dok imitiramo druge nemamo vremena otkriti pravoga sebe. Svatko od nas u sebi nosi neke vrijednosti, ideale, želje i svrhu postojanja koju, ako je uskladi sa svojim životnim pozivom i ponašanjem, postaje unikatno djelo prirode koje nitko i nikada ne može imitirati.

Razmišljam o tome u trenutku dok objavljujem svoj prvi roman. Umjetnost je to beskrajno polje izvorne autentičnosti. Zato jer su tu vrijednosti i iskustva toliko jedinstvene da ih nitko ne može kopirati.

Evo dva citata velikih ljudi koji osvještavaju autentičnost.

Tesla je rekao, nije mi žao što kradu moje ideje, ali žao mi je što nemaju svoje.
A Salvador Dali je jednom, na pitanje koja bi povijesna ličnost želio biti da može birati, odgovorio ne razmišljajući ni sekunde – Salvador Dali.

Autentičnost prepoznajemo kroz životno zadovoljstvo, samopouzdanje, ne osvrtanje na to što će drugi reći ili misliti, odsustvo Ega, odsustvo potrebe da dokazujemo i svađamo se, odsustvo zavisti, prepoznajem ju kroz jednu mirnoću i pomirenost sa svijetom oko sebe.

Također, kroz zahvalnost, upornost u onome što radimo, bez obzira da li to nailazi na priznanje okoline ili ne, odavanje priznanja drugima, kroz osmijeh, skromnost i poniznost prema svijetu i ljudima.

Svatko od nas je neponovljiva kreacija Svemira, Boga ili Prirode, kako već zvali ono što je više od nas samih.

  Ne propustite šansu biti ta predivna Kreacija.