coin-dollar map2

Business coaching

Budi savršena

Mirela Španjol Marković

25.01.2018

Mi žene kad nismo normalne, onda nismo normalne 🙂

 

Jučer na jednom skupu priđe mi žena iznimno ugodna glasa, profinjenih, ženstvenih pokreta, besprijekorne dikcije. Kaže uz vidnu nelagodu: “Mirela, ja sam čitala Vašu knjigu, eno sva mi je podcrtana, nosila sam ju u torbi godinama ne bih li u svom odvjetničkom poslu bila što uvjerljiviija, preciznija u izričaju, efikasnija u zastupanju svojih klijenata. Svaki put kad nisam bila zadovoljna svojim nastupom, ja bih zavirila u knjigu  da vidim gdje sam pogriješila… Znam ju napamet, a bila sam i na nekoliko treninga… ”

 

Pa drago mi je, vidim da ste odlični u nastupu…  

 

“Ne, ne, ne razumijete, moram biti još bolja, moram naći vremena da dođem kod Vas na individualno savjetovanje. Ja sam zatrpana poslom, ali trebam se još bolje organizirati, ustat ću se sat vremena ranije ako treba, nije važno što sam drugima dobra, sebi nisam… “

 

Nasmijem se.

 

“Ne, ne morate. Neću s vama raditi na javnom nastupu. To Vam ne treba. Primam Vas eventualno na coaching na kojem ćemo raditi na Vašem uvjerenju da niste nikad dovoljno dobri. Da naučite voljeti svoju “nesavršenost” jer nemate tri života da biste u svemu što radite mogli biti savršeni. I uostalom, kad je Vama dovoljno dobro?

 

Pogledala me iznenađeno. “Imate pravo. Nemam pojma kad je dovoljno dobro”.

 

“Nije samo dobro kad je savršeno, nego kad je dovoljno dobro”

 

Da, ljudi moji, moramo prestati razmišljati da “nije samo dobro kad je savršeno, nego kad je dovoljno dobro,” kaže i Kristina Ercegović u svom blogu. Kriteriji koje si postavljamo postaju samo viši. Učenju nikad kraja. A ono što je najgore je što je u pozadini ovog stremljenja neprihvaćanje sebe, a to vodi to trajnog nezadovoljstva svojim životom i dosadašnjim postignućima.

 

Ljudi ne znaju koliko bolji možete biti

 

Konkretno, ako govorimo npr. o javnom nastupu, sjetimo se da drugi ljudi ne znaju što ste još htjeli reći, a niste. Drugi ljudi ne znaju da ste preskočili jedan slide ili stavili krivu verziju prezentacije. To znate samo Vi. Pa, trema. Sva trema proizlazi iz nepovjerenja prema sebi. Imate osjećaj da svi vide koliku tremu imate, a samo vi znate da taj dan niste u najboljoj formi. Da nosite rep jer niste stigli oprati kosu jutros u 6, dok ste prije svitanja kuhali ručak za obitelj. Da biste u 8 bili na poslu. Našminkana, vedra, vesela, uslužna, stručna, poduzetna, proaktivna, brižna, puna razumijevanja za suradnike, izvrsna liderica, sjajna komunikatorica, savršena u prezentiranju. Prezu ste naravno dotjerivali  sinoć u 23 sata kad je najveći mir pa možete nesmetano raditi, dok djeca spavaju. I da ne opterećujete muža koji je prehlađen pa je preosjetljiv zbog možebitne smrti…

 

Pa krene “selftalk“: Ne, nisam ono dobro rekla. Zaboravila sam napomenuti podatak da… Nisam se dobro snašla kad me klijent pitao… Ispala sam glupa… Nisam… Nemam… Ne znam…Moram bolje… Moram brže… Trebam se potruditi…

 

“Budi savršena” i “više se potrudi” dva su najčešća uvjerenja koja nas ograničavaju u uživanju u postignućima. Ali su istovremeno i naši unutarnji pokretači. Sjajni su motivatori dok nas vode prema uspjesima, ali postaju omča oko vrata kad postanemo njihovi robovi, a ne gospodari. Nije ovaj pokretač rezerviran samo za žene, naravno. Ima i muškaraca koji obole od ove “autoimune bolesti” koja nastaje u ranoj dobi, kao posljedica zahtjevnih roditelja, školskog sustava koji je baziran na kritici a ne na pohvalama i koji od nas traži da u svim predmetima budemo odlični. Pogotovo djevojčice. Bez razumijevanja i prihvaćanja naših individualnih talenata, sklonosti, uče nas da budemo sebi same najveći kritičari.

 

E pa, drage moje, ne moramo mi ništa. Kažimo samoj sebi “ne”. Dovoljno sam dobra.

 

 

Piše MŠM, u 23:00 navečer, jer ujutro moram… 🙂