„Sreća je jedina stvar koju možemo podariti drugima, a da ju sami ne posjedujemo.“
Carmen Sylva

_{Sreća ili zadovoljstvo?}

Vječno pitanje – što je sreća? Pitanje je to na koje su pokušali odgovoriti brojni filozofi, književnici, pjesnici, teolozi, filozofi, psiholozi. Pitanje kojim se bavimo svi, svakodnevno. No, postoji velika razlika između radosti, sreće i zadovoljstva. O razlici između ovih pojmova pisao je prof. Phillip Mayring s Univerziteta u Klagenfurtu, koji kaže da su, za razliku od zadovoljstva, radost i sreća kratkotrajna, intenzivna stanja dobrog raspoloženja izazvana nekim događajem ili situacijom.

Zadovoljstvo je pak najstabilniji i najdugotrajniji osjećaj ugode. Ono proizlazi iz dubokih životnih uvjerenja te pozitivnog stava prema životu općenito. To je ono o čemu ovdje govorimo i čemu težimo. Stoga se za postizanje trajnog  dobrog osjećaja  trebamo koncentrirati upravo na zadovoljstvo. Ono je najstabilnije pozitivno stanje koje možemo poželjeti, jer ne ovisi nužno o vanjskim faktorima na koje ne možemo utjecati kao što su drugi ljudi, društvo, materijalni status, okolina… Ipak, okolnosti u kojima živimo ne možemo sasvim izostaviti iz subjektivnog doživljaja zadovoljstva.

Posao, društvo i sreća

U poslovnom svijetu, najčešći uzrok nezadovoljstva je uzrokovan osjećajem besmisla. Čovjek na poslu želi vidjeti svoj doprinos, ostvariti svoju svrhu, misiju. Ako se njegov vrijednosni sustav poklapa sa vrijednostima organizacije u kojoj radi, bit će zadovoljan i motiviran. Priznanje, poticajna radna atmosfera, mogućnost utjecanja na odluke, adekvatna primanja, mogućnosti učenja i osjećaj pravednosti i korisnosti ključni su za osjećaj zadovoljstva i sreće.

Bitno na osjećaj zadovoljstva utječe osjećaj društvene pravde i zaštićenosti te povjerenje u sustav. Nažalost, neprekidna politička, socijalna i financijska neizvjesnost, gubitak kriterija u vrijednosnom sustavu, nesankcioniranje kriminala ili etička upitnost pravosudnih odluka, razočaranje razvojem društva znatno su u zadnjih 15-ak godina rezultirali ogorčenjem nacije u globalu.

U poslovnom se coachingu sve češće susrećemo sa zaposlenicima koji sve teže vide svoju svrhu, poduzetnicima koji su na vjetrometini zakonskog kaosa, neprekidnih promjena, neizvjesnosti u donošenju propisa koje nameće nabujala birokracija, kolaps tržišta…

Konačno, socijalna nesigurnost, nezaštićenost ranjivih skupina, iseljavanje sposobnih i mladih ljudi te opće beznađe da se uz ovakve društvene kriterije može nešto promijeniti rezultirala je općim nezadovoljstvom i procjenom da živimo u nepravednom i neizvjesnom društvu.

Dva puta ka zadovoljstvu

Tu smo, dakle gdje jesmo. No, imamo mogućnost izbora. Zadovoljstvo ovisi o kriterijima koje smo si sami postavili: stupnju očekivanja od života i stupnju  ispunjenosti tih očekivanja. Što je manji taj jaz, to je osoba zadovoljnija.

Imamo dva puta kako postići trajno zadovoljstvo: – smanjiti očekivanja (defanzivni put) ili raditi aktivno na tome da ih ispunimo (ofanzivni put). Zadovoljni ljudi, logično, postavljaju ciljeve koje mogu dosegnuti. Pokušavamo li stalno dosegnuti ciljeve koji su nam previsoki pa padamo, ne uspijevamo, trajno se frustriramo, a rezultat kroničnog nezadovoljstva je depresija.

Što sami možemo učiniti

„Postići unutrašnji mir“ klijenti često na coachingu definiraju kao krajnji cilj. Onaj tko nije u stanju neke stvari ostaviti u „suboptimalnom“ stanju i stalno mora kontrolirati stvari (češće žene), taj će biti trajno nezadovoljan u životu. Jer stalno moraju nešto poboljšavati, dorađivati, popravljati…Ali joj i jao – unatoč toj strci oko „činiti“ zaborave samo „biti“. Odavno smo uvidjeli da bogatstvo, ljepota, slava, obožavatelji, nisu garancija zadovoljstva.

Moramo se naučiti koristiti i defanzivni put – pustiti, otpustiti, odoljeti izazovima „činjenja“.

Nikad nemamo kontrolu nad svime. Što prije odustanemo od kontrole i prepustimo se tijeku događaja, svjesni da samo donekle možemo kontrolirati stvari, bliže smo zadovoljstvu.

I još nekoliko načina postizanja zadovoljstva:

Ne sudite – ni sebi ni drugima

Ne uspoređujete se s drugima – nemate iste ciljeve niti vrijednosti kao drugi

Živite u sadašnjem trenutku – meditirajte, ne mučite se budućnošću. Ona je ionako neizvjesna.

Prihvatite okolnosti koje ne možete promijeniti – prošlost, društvo i ljude i radite na onome na što možete utjecati. A to ste samo vi.

I ne zaboravite da uvijek imate mogućnost izbora.