”Riječ je o velikoj kriznoj situaciji, ekološkoj katastrofi koja bitno utječe na život i zdravlje građana pa se u takvim situacijama treba jasno znati tko komunicira s javnošću. Najprije je trebalo osnovati krizni stožer jer ovaj problem ima veliku težinu da bi se komunikacija odvijala ovako stihijski. Naime, javnost ima pravo znati sve činjenice koje se tiču njihovih života i zdravlja, a ovdje se ne vidi tko je zadužen za izvještavanje o samom događaju. Taj netko treba biti osoba koju javnost počinje povezivati s tim događajem i tko će izvještavati o tijeku akcija koje odgovorni čine. Taj netko trebao je odmah stati pred javnost i reći sve što se zna. Što više točnih informacija javnost ima, to je manji stupanj straha jer neizvjesnost rađa strah, ogorčenost, očaj, bijes, opći kaos i paniku. A ova komunikacija nema nikakvu strukturu. Bavimo se sanacijom, pojavljuju se premijer, ministri, lokalni čelnici, vojska, Crveni križ, a još uvijek se ne znaju: točan uzrok štete, mjere koje će biti poduzete, koliko će sve to trajati i tko je uopće odgovoran za sve. Dakle, reakcija je stihijska – poučna je komunikologinja Mirela Španjol Marković, nastavljajući da građani imaju pravo na istinu, ma kako god ona teška bila.”

Cijeli tekst pročitajte na stranicama Večernjeg lista.