coin-dollar map2

Aktualno

Izdani od svih – Kako se razvesti od države?

Mirela Španjol Marković

02.07.2019

Ima jedan roman „Izdana od svih“ autorice Kate Mitchell na kojeg u zadnje vrijeme pomislim sve češće.

Naime, vjerujem da se tako već duže vremena osjeća većina onih koji sad ovo čitaju, sudeći po komentarima na društvenim mrežama. Radi se naime od državi u kojoj 4 milijuna ljudi dijeli istu sudbinu. Ukratko, govorim o državi koja je izdala svoje građane. O Republici Hrvatskoj.

 

 

Da pojasnim.

 

  1. Coachevi i poslovni konzultanti imaju jedan jednostavan način kako utvrđuju u čemu je problem kad krene nezadovoljstvo u poslu. Kad nam na business coachinge dolaze klijenti sustavno nezadovoljni ovim ili onim, u žarkoj želji za promjenom, krećemo od vrijednosti. Pitamo ih da napišu 10 njihovih najvažnijih poslovnih i životnih vrijednosti.

Zatim da napišu koje vrijednosti zastupa tvrtka u kojoj rade. Ako je postotak usklađenosti tih napisanih vrijednosti manji od 70%, imate veliki problem. Vrijeme je da napustite tvrtku jer  organizacija se neće promijeniti zbog Vas, barem ne u ovom trenutku. Na primjer, ako je tvrtka u kojoj radite jako goal oriented, npr. na stjecanje profita (legitimno), a Vi ste npr. menadžer koji je izrazito people oriented i fokusirani ste na razvoj (legitimno), pa svakodnevno morate sudjelovati u rezanju troškova, otpuštanjima, jasno je kao dan da tu nema budućnosti. Nesretni ste i vi i tvrtka u kojoj radite. Predlažem razvod tj. otkaz.

 

  1. Ista stvar je s poduzetnicima. Kad zapošljavate ljude, umjesto uobičajenih deplasiranih pitanja gdje se vide za 5 godina i koje su im kvalitete, pitajte ih prije svega koje su im vrijednosti. Zatim napišite opis poslova koje bi ta osoba trebala raditi. Onda povucite linije – kako se opis poslova uklapa u njihov sustav vrijednosti? Pa ako je nekome visoko na listi vrijednosti kreativnost, a posao koji bi osoba trebala obavljati je administracija ili precizan unos podataka, imate veliki problem. Dajem vam dva mjeseca do „razvoda“. Ili neće otići jer nema kamo, ali imate trajno frustriranog čovjeka.

 

  1. Onda brak ili partnerstvo. Mladi ste i zaljubljeni, super vam je seks i oboje volite fast food, ali on je jako vezan za mamu i inzistira da živite zajedno s njom u kući. Alarm! Ili, vi želite djecu, on ne još kojih 5 godina. Ili, on je tradicionalno odgojen, religiozan, želi biti načelnih općine Donji Oprisavci, a vi ste slobodarskog duha, umjetnički tip, volite putovanja, dok on najviše voli kvartovsku birtiju „kod veselog Pere“. Bježi ti draga moja koliko te noge nose. Jer se vrijednosno nikad nećete složiti. Prognoziram  razvod za 2-3 godine.

 

I sad ono zbog čega pišem ovaj ovaj blog.

 

  1. Država i pojedinac. Kakav coach, kakav bračni savjetnik, kakav psihijatar ti može pomoći kad država u kojoj živiš ima potpuno druge vrijednosti od tvojih osobnih vrijednosti?

 

Nedavno sam bila na Islandu. Osnovni utisak iz svega što sam vidjela i čula od ljudi koji tamo žive je osjećaj podržavanja i društvene pravednosti. Orijentirani jedni na druge, u surovom geografskom okolišu i nesmiljenoj klimi, ljudi si pomažu, poštuju se međusobno, a znanja koja ima pojedinac i svaki doprinos cijene se jer su dragocjeni za društvo.

Hrvatska nije podržavajuće društvo. Hrvatska nije pošteno društvo. Hrvatska je zemlja podijeljenih ljudi, nepravednih zakona, zemlja koja ne cijeni pojedinca i koja se odrekla svojih starijih stanovnika koji bi se u neka davna vremena zvali mudraci. Nazovimo stvari pravim imenom, pljunuli smo na naše roditelje, djedove i bake. Hrvatska je bila nepravedna prema svima onima koje je prerano umirovila učinivši ih na taj način invalidima, lišila ih svrhe postojanja i doprinosa pod egidom da ih štiti. Kao da je rad kazna, a ne doprinos i smisao čovjekovog života, njegovo ljudsko pravo.

Nepravdi  prema umirovljenicima nema kraja. Odnos društva prema tim ljudima ne samo da nije solidaran, nego je i okrutan jer se okrutnost društva vidi u njegovom odnosu prema onima koji su bespomoćni. Izdaja, eto što.

Državne službe koje još uvijek nisu doživjele transformaciju u servis građana zaostale su u odnosu prema građanima svih kategorija daleko u 19. stoljeću – komunikacijski, informatički, ljudski. Uljuljkani u sigurnost radnih mjesta bujajuća administracija jede budućnost vlastite djece. Roditelje su već izdali.

O odnosu prema poduzetnicima neću ovdje pisati, tu sam subjektivna. Moja životna misija nije borba za prava poduzetnika, cijenim kolege koji se time bave. Ja se ovim tekstom, ali i životnim pozivom borim za ljudska prava koja obuhvaćaju sve skupine ljudi koja je ova nova tvorevina Hrvatska država osiromašila, obespravila, ponizila, otjerala.

 

I da se vratimo na vrijednosti. Ako su vaše životne vrijednosti poštenje, iskrenost, marljivost, tolerancija, podržavanje, uvažavanje, priznanje postignuća drugih bez obzira imate li isti svjetonazor, idete li u crkvu, jeste li liječnik ili prodavačica na tržnici; kako vam je u ovoj zemlji? Što možemo kada nema sklada vrijednosti između društva i pojedinca? Naravno, možete otići van kao što su to učinili deseci tisuća onih vrijednosno neprilagođenih, a i razočaranih.

Jer migracije koje se događaju nisu više ekonomske, nego vrijednosne. Ljudi koji su otišli iz Hrvatske nisu ekonomski, nego duhovni, vrijednosni emigranti. A to je puno gore. Oni se neće vratiti kad zarade puno novaca. Jer oni ne žele da im djeca rastu u nepravednoj državi u kojoj nemaš zaštitu pravnog sustava, u kojem javne službe ne rade svoj posao, zdravstvo je u kolapsu, a političari u javnim nastupima ismijavaju i rugaju se državi koju vode. Jer oni su se itekako vrijednosno matchirali. Kakve veze ima tko predsjednik – Kitarović, Škoro ili Milanović, ako smo izgubili vrijednosti? Kad je jedan stariji građanin postao popularan jer je rekao „neka vježbaju, pizda im materina“, zazvučalo je vulgarno i sirovo, ali ono što je poruka koja je ovdje dobro „legla“ je „preuzmi kontrolu nad svojim životom“.

 

I sad, pitam ja vas što je s nama koji se želimo razvesti od ove države koja nas svakodnevno vara, ali ne želimo izaći iz svog doma i odseliti u Irsku?

Evo,  reci ti meni Toni, kako da se ja razvedem od ove države s kojom više ne dijelim vrijednosti, pizda mi materina?

P.S. Psovka je ovdje u službi citata i metafora