coin-dollar map2

Prezentacijske vještine

”Kad bi se svi u Hrvatskoj zarazili korona virusom, svi smrtno ugroženi stali bi na sjevernu tribinu stadiona na Maksimiru. Ostale s tribina i travnjaka možemo odmah poslati doma.”

Nika Gulin

02.03.2020

Jučerašnju emisiju Nedjeljom u 2 gledala sam s posebnom pažnjom jer me zanimalo kako će vrhunski znanstvenik Igor Rudan izaći iz svog znanstvenog diskursa i temu emisije (korona virus) svesti na jezik razumljiv svima koji će ga u tom trenutku gledati. U emisiji je bilo rečeno puno informacija, na trenutke možda i previše onih probavljivih prosječnom gledatelju. No, najvažniji podaci i brojke prikazani su kroz izvrsne metafore i usporedbe. Istaknuta bih usporedbu kojom je Rudan na slikovit način prikazao stvarnu opasnost od korona virusa za građane Hrvatske. Kad ga je Aleksandar Stanković upitao što točno znači brojka smrtnosti od 2%, Igor Rudan poslužio se usporedbom stope smrtnosti od korona virusa i količinom ljudi koji stanu na Dinamov stadion na Maksimiru.

Rekao je sljedeće:

Što jedan čovjek koji trenutno prati medije može zaključiti? Može zaključiti ”Evo nam virusa s kojim se nikad nismo sreli. Znači, svi ćemo se zaraziti, ne možemo se nikako od njega zaštititi.” i praćenjem na internetu brojke zaraženih i umrlih može zaključiti (ako stavi zaražene u nazivnik i umrle u brojnik) ”Dva posto od 7,5 milijardi ljudi na svijetu je 150 milijuna. Umrijet će 150 milijuna ljudi.”

Ajmo sad to prebaciti na Hrvatsku…

Kad bi se zarazio baš svaki od 4 milijuna Hrvata to bi moglo značiti da bi 80 000 ljudi moglo nastradati od ovog virusa. Da svima bude jasno, to je jedan puni stadion na Maksimiru, pune tribine i travnjak. To su ugroženi trenutno u Hrvatskoj, u toj varijanti da je stvarna smrtnost 2%. Sad ću vam reći zašto to nije 2%… Prvo, prvi pacijenti u bilo kakvoj pandemiji su najugroženiji pacijenti jer je virusu najlakše skakati na ljude koji imaju oslabljen imunosni sustav. Znači, stopa smrtnosti u početku pandemije je puno viša nego kad se pandemija razvije. Naravno, ti prvi pacijenti su završavali u bolnici, nitko nije znao da se radi o novom problemu. Zdravstveni djelatnici se nisu štitili, zarazili su se i oni, zarazili su i druge pacijente u Wuhanu koji ima 11 milijuna stanovnika. Uglavnom, prvi oboljeli su bili deseci ljudi koji su bili u teškim stanjima; na kemoterapijama, astmatičari, ljudi koji su već bili u bolnici zbog raznih problema. I naravno da je u početku bila strašno visoka stopa smrtnosti. Dodatno, na samom početku pandemije masa ljudi koji su oboljeli od korona virusa u Wuhanu nikada nisu došli ni pod kakav zdravstveni nadzor. Oni oboljeli koji su odlazili u bolnicu su bili najteži slučajevi koji su stvarno morali. Prosječan broj dana između pojave simptoma i odlaska u bolnicu za te prve pacijente bio je 9 do 12 dana. U bolnice su išli samo oni koji sami u 9 do 12 dana nisu uspjeli spustiti temperaturu i ozdraviti te nisu imali drugog izbora. Dakle, ti zaraženi i umrli, to se odnosi samo na najteži podskup slučajeva. Ali, nije vam samo kriv ovaj nazivnik, tj. ta brojka koliko je stvarno zaraženih (kojih bi moglo biti deset puta više). Problem je i u brojniku, i smrti su vam pogrešne. Ako u realnom vremenu gledate zaražene i umrle, ovi zaraženi koji su u bolesni već 7-10 dana, oni još nisu ni stigli umrijeti. Znači, oni će tek kasnije eventualno postati ”umrli”. Dakle, podcijenili smo broj umrlih za nekoliko puta. Ali, ne brinite se, jer smo broj zaraženih podcijenili za deset puta. Znači, ukupna je stopa smrtnosti negdje između 0,5-1%.

Dakle, prvi razlog zbog kojeg ćemo revidirati tu stopu s 2% na nekih 0,5% je to nerazumijevanje brojki u brojniku i nazivniku (broj zaraženih i broj umrlih). To bi značilo da sad s onog punog Dinamovog stadiona sad možemo poslati doma sve one s travnjaka, s južne tribine i sa zapadne tribine – njima neće biti ništa. Ali, onda imate i drugi problem… Ti prvi pacijenti koji su došli u bolnicu u Wuhanu nisu bili djeca, nisu bili mladi ljudi. To su uglavnom stariji ljudi, prosjek im je na početku bio preko 59 godina. Dakle, ne možemo niti onih 0,5% primijeniti na cijelu hrvatsku populaciju nego samo na polovicu koja je starija, a ova polovica koja je mlađa će imati puno manju ili nikakvu stopu. To znači da sad i cijelu istočnu tribinu možemo poslati doma. I ostaje vam samo sjeverna tribina, s kojom su uvijek najveći problemi. 😊 I što ćemo sad s tom sjevernom tribinom? Izgleda da kad bi se stvarno ama baš svaki Hrvat zarazio, onda bi ta sjeverna tribina vjerojatno nastradala. Međutim, da li je realan scenarij da se ama baš svi zarazimo? Nije. Čak bi se i Kina, koja ima virus u svim provincijama, ako nastavi ovako mogla zaustaviti na manje od 5 000 smrti, na svekupno milijardu i 400 stanovnika. A pazite, Kina je to sve dočekala nespremna i organizirala se, a mi smo spremni i očekujemo.

Ovakva je usporedba bila izvrsna da bi se gledateljima na figurativan način dočaralo koliko je ljudi u Hrvatskoj u stvarnoj smrtnoj opasnosti od korona virusa. Većini ljudi brojke su jako apstraktne, teško predočive i puno slabije ostaju u pamćenju od primjerice slika. Zato je ovakva usporedba idealna kako bi se šarolikoj publici dočaralo što se nalazi iza same brojke, što ona konkretno znači. Dodatno, izuzetno je retorički efektno i pamtljivo.

Usporedbe i metaforičan izričaj Igora Rudana bili su za svaku pohvalu u ovom TV nastupu, posebice jer je riječ o kompleksnim temama koje valja na zanimljiv način približiti publici. No, zbog brzog govora, slabije dikcije i izostanka logičkih i dramskih pauza u govoru, na trenutke ga je bilo teško pratiti. Posebno zbog toga što je prosječnom gledatelju u samo sat vremena doneseno mnoštvo novih informacija zbog kojih su dobar tempo govora, pauze i dobra dikcija još potrebniji i važniji da bi publika imala vremena obraditi i razumjeti ono što je čula. 😊