Ja sam MŠM i ja sam generacija X. Rođeni između 1965. i 1980. Kao takva, u posljednje vrijeme sve više razmišljam o generacijskim razlikama. Ali krenimo redom.

Na nedavnoj konferenciji Superprodavač govorila sam o leadershipu i njegovim skrivenim dimenzijama. Jer da, postoje neke vještine koje lider može naučiti- stilove vođenja, usavršiti komunikaciju, strateški donositi odluke…

No postoje neke nevidljive dimenzije leadershipa, one koje čine razliku između vrhunskih i prosječnih lidera. Jedna od njih je upornost. ‘’Grit’’, pojam kojim se bave najveća imena svjetskog biznisa i organizacijske psihologije.

Što je grit? Fokusiranost na dugororčne ciljeve, ne odustajanje pri preprekama, lojalnost kompaniji, upornost u postizanju ciljeva, neprekidno ulaganje u svoje znanje i vještine, ali i u međuljudske odnose. Preduvjet za ustrajnost je, kažu psiholozi, strast i vizija.  

Pokazalo se da je ono što povezuje najpoznatije, najuspješnije i najkarizmatičnije svjetske lidere, bilo u biznisu ili politici upravo ova karakteristika.

Angela Duckworth, psihologinja i autorica istoimene knjige, Grit, smatra: “Da biste postigli vrhunske rezultate, zadržali najbolje ljude, dugotrajno motivirali sebe i druge, treba vam “grit”, ustrajanje i kad je teško i kad je neizvjesno, ona karakteristika zbog koje ne odustajete od puta kad ste na olujnom moru i ne vidite kopno.”

Ali, upravo to je trenutak kad se rađa pravi lider. Za baby boomere i generaciju X,  sasvim je razumljivo i normalno da se uspjeh postiže upornim i sporim, ponekad mukotrpnim penjanjem na ljestvici poslovnog uspjeha i organizacijske hijerarhije.

No, ne i za millennialse, generaciju rođenu između 1980 i 1995. Dok smo se donedavno  i na poslu i u obitelji mučili razbijanjem glave što je tim odsutnim klincima glave zabijene u neki gadget sa slušalicama na ušima, na konferenciji o generacijskom menadžment u organizaciji Lidera, sve je rečeno i potkrijepljeno istraživanjima. Pa me to malo umirilo, nisam izgleda sasvim fulala kao roditelj. 

To su jednostavno millennialsi, neki novi klinci, koji upravo stasaju na tržištu rada s nekim novim vrijednostima, novom poslovnom filozofijom, asertivni, ponekad i za ukus starijih kolega i agresivni, bez straha u traženju svojih prava i izražavanju svog mišljenja. Sposobni, poduzetni mladi ljudi, digitalni multitaskeri, koji slabo haju za autoritete, koji donose strateške odluke o milijunskim iznosima bez da trepnu, kompetitivni, startup generacija jednominutnih pitcheva, sažeti, brzi i elokventni. Ali često i ne fokusirani. To su naši novi lideri. Nakon ulaska Hrvatske u EU 2013. oni su i poslovno iznimno mobilni, manje lojalni prema organizacijama u kojima se zapošljavaju, ustrajnost i fokus na dugoročne ciljeve im je jednako primaljiv kao i čitanje lektire “Rat i mir”. U vječnoj potrazi za bržim i kraćim dolaženjem do cilja,  na “grit“ će prezrivo odmahnuti rukom. Ustrajnost će smatrati  nekom zastarjelom i “retro” vještinom koja nikako nije spojiva sa njihovim svijetom skraćene sms komunikacije, snapchata i virtualnih dogovora i težnji za brzim uspjehom. “Hoću sve, i hoću sad i odmah,” reći će.

 “Ne mogu ih uhvatiti ni za glavu ni za rep, sjajni su dizajneri ali ne znam kako ih zadržati”, jadao mi se nedavno jedan poslovni čovjek.    

“Što da radim? Ni visoka plaća, ni auto ni slobodan dan nije im motivacija. Ako nađe posao u Danskoj i za manju plaću, otići će prije nego što mu istekne otkazni rok, jer mu je to izazov”, ogorčeno je pričala direktorica jedne digitalne agencije.

Znam, znam. Imam dvoje djece. Millenialsi od glave do pete. Nacrtani. Čitanje knjiga im se čini neshvatljivim prezirom prema vremenu i životu. Ajd što matematiku uče s youtubea, ali što povijest uče iz video igara a lektiru čitaju sa screenshotova skraćenih verzija, to mi je malo, da se njihovim rječnikom izrazim, scary. Sve što trebaju, od odjeće do informatičke opreme naručuju s web shopova, a glazbu slušaju s telefona. Ma užas. Dobro, ako npr. Slipknot smatrate glazbom, ali ipak. 🙂

Ne znam, primirila me malo ta konferencija. Shvatila sam da u kući imam millennialse. Oni su druga vrsta. Oni su svugdje oko nas. Species. It. No grit.

Ali ljudi moji, ima jedna stvar. Do nedavno sam razmišljala kako s millennialsima kao liderima. Kako im se prilagoditi? Kako im prodavati ? Kako ih voditi?  Ali si onda mislim, znaš šta MŠM. Tvoja generacija X sad je u naponu snage. Intelektualno, financijski, statusno. Mi smo situirani, nismo više u trci za statusom, novcem i bespoštednoj kompeticiji i borbi za svoje mjesto u društvu. Sve imamo, pa i novac da djeci i unucima kupimo sve one glupe gadgete koje vi millennialsi  smišljate u besanim startup noćima da bi zaradili milijune do 30-te. Hehehe. Aj da vas vidim, kako ćete vi s nama izaći na kraj? Kako ćete nam prodavati? Kako ćete nas voditi? A? 

Bacila sam im rukavicu, ali se ne brinem što će oni misliti. Jer millennialsi nisu pročitali ovaj blog do kraja, garant, predugačko im…

 A ovako bi izgledao sažetak:

Btw neka likuša pisala blog, tl:dr. Kaže da “walking dead” generation ima love za gadgete. Lmao onak, ajmo neku aplikaciju za mjerenje tlaka lansirat. Ili zubalo s ugrađenim mikročipom za praćenje kad se izgube. Onak, syl?