Kada sam bila dijete bila sam nevjerojatno brbljava i glasna. Upravo zbog te činjenice, kad sam imala 12-13 godina majka me usred proslave povodom godišnjice braka bake i djeda zamolila da kažem nekoliko lijepih riječi kao najmlađa unuka. Potpuno nepripremljena, a pokušavši biti profesionalka, govor sam započela kuckanjem vilice o čašu. Mislim da slutite što se tada dogodilo – razbila sam rub čaše! Nakon takvog starta (koji je ajde barem ispao smiješan), nisam imala blagog pojma što da kažem. Izgovorila sam neke 3 najgluplje klišejizirane rečenice u stilu ”Ljubav je divna… Ljubav sve pobjeđuje… Volimo se svi godinama kao baka i djed…” i na kraju im nazdravila i poželjela još puno zajedničkih godina. Nije to bila ni neka katastrofa ni trauma jer sam bila dijete okruženo obitelji i prijateljima i sve je to na kraju ispalo dražesno i simpatično. Upravo zato taj događaj nije ostao pretjerano urezan u mom sjećanju. Prisjetila sam ga se tek prije nekoliko godina na fakultetu kad nam je profesorica držala predavanje o različitim vrstama govora i upitala nas je li nam se ikada dogodilo da nas je netko, na nekom svečanom događaju, zamolio da kažemo par riječi? Kakav sam tad flashback doživjela! Čula sam u ušima ono pucanje stakla kao da je jučer bilo! I napokon, na tom sam predavanju naučila što svečani govor jest, kako ga pripremiti, što treba sadržavati, ali i kako ga izvesti ako nisam pripremljena (kao u ovoj situaciji na godišnjici braka). I danas ću to naučiti vas! 🙂 Ipak je prosinac, vrijeme svečanih večera, domjenaka i proslava i nikad ne znate kad će Vam netko gurnuti mikrofon (ili vilicu i čašu!) u ruke!
Uz informativne i uvjeravajuće govore, svečani su govori jedna od osnovnih vrsta govora. Posebni su i izvode se u svečanim prilikama. S obzirom na prigodu, dijelimo ih na zdravice (na vjenčanjima, rođendanima, slavljima), zahvale (na dodjelama nagrada ili priznanja), govore uvođenja i predstavljanja (prezenterski govori), nadgrobne govore, inauguracijske govore, pozdravne govore, motivirajuće govore, komemorativne govore i govore prilikom otvaranja nekog događaja, izložbe, objekta…
Što svečani govor mora sadržavati?
Svi svečani govori moraju se odlikovati svečanim, uzvišenim tonom kakav dolikuje prigodi. Više nego kod drugih vrsta govora, u svečanim govorima uvijek iznosimo i ističemo osjećaje, bilo vezane uz osobu o kojoj se govori, tvrtku, organizaciju… Ako govorimo o nekome ili nekome u čast, obavezno je spominjanje osobnih imena. Kod svake vrste govora poželjno je ostaviti dojam spontanosti i smišljanja govora na licu mjesta, ali kod svečanih je govora to posebno važno. Paradoks u svemu tome je da se dojam spontanosti postiže upravo dobrom i kvalitetnom pripremom. Pripremite strukturu svog govora i zapišite nekoliko natuknica na osnovu kojih ćete na licu mjesta slagati cijele rečenice. Nipošto nemojte naučiti govor napamet ili ga čitati! Iznimke su jedino duže vrste svečanih govora, kao što je na primjer inauguracijski govor. Nadalje, kod svečanih je govora iznimno poželjna figurativnost, pričanje priča ili anegdota, ilustriranje riječima kako bi se publika što više poistovjetila s nama. Gotovo svaki dobar svečani govor sadrži priču ili anegdotu. I zadnje, ali ne i manje bitno – humor. Ovo pravilo vrijedi za svaku vrstu govora – nemojte pokušavati biti duhoviti ako i privatno niste takva osoba i ako to ne odgovara vašem karakteru. Ako pak jeste duhoviti, volite se šaliti i vidite da vam to uspijeva, samo naprijed!
Što svečani govor ne smije sadržavati?
Prilikom svečanog govora ne bismo trebali isticati emocije kao što su tuga, ljutnja, mržnja, ogorčenost i slično (osim kod iznimki kao što su nadgrobni i komemorativni govori gdje su tuga i žalovanje neizostavni). Nadalje, zabranjeno je iznositi bilo kakve kontroverzne stavove ili kritike, bilo da su to kritike društva, osoba, institucija… Sve navedeno čini kontraefekt onom uzvišenom i svečanom dojmu kojeg želimo postići. Nemojte biti kao ja s 12-13 godina i nemojte koristiti klišeje i otrcane izraze, njih zaista nitko ne voli. I na kraju, nipošto nemojte isticati ili nametati svoje osobne interese.
Da sažmemo, uvijek kad ste u mogućnosti pripremite svečani govor! Promislite o anegdotama koje biste mogli ispričati i o emocijama koje biste željeli prenijeti. Nemojte zaboraviti na svečani, uzvišen ton i spominjanje osobnih imena. Ako vam se pak dogodi da morate improvizirati, uzmite 2-3 minute, razmislite o anegdoti koju biste mogli ispričati i odredite tri ključne točke vašeg govora i napravite strukturu koju ćete slijediti. Primjerice ako je riječ o zdravici – odredite da ćete prvo pozdraviti sve prisutne, zatim ćete ispričati kratku anegdotu kojom ćete prenijeti emocije i poantu, i na kraju ćete kratko zaključiti i nazdraviti.
Zapamtite, svi imamo određenu tremu prilikom bilokakve vrste javnog govorenja. No, ta se trema i strah smanjuje upravo ”bacanjem u vatru” i skupljanjem iskustva govorenja pred publikom. Zato ove blagdane uzmite tu vilicu u ruke i kucnite o čašu, samo pazite da ne vam čaša ne pukne! 🙂
Tekst napisala: Nika Gulin