coin-dollar map2

Aktualno

Ostani doma i podijeli zadatke!

Mirela Španjol Marković

29.03.2020

Potaknuta vašim upitima o organizaciji učenja i kako sebe i djecu disciplinirati da u ovo vrijeme boravka u kući, na malom prostoru ostanemo koliko-toliko normalni i psihički zdravi, evo jednog bloga u kojem se koristim znanjima iz biznisa.

Većina nas u kućnoj je izolaciji od negdje sredine ožujka, to znači cca 2 tjedna. Koliko će ovo stanje potrajati, ne znamo, ali smo sigurni da većina nas barem još 3 tjedna neće živjeti i raditi u normalnim uvjetima. Školarci su krenuli s online nastavom na 3. programu HRT-a, srednja škola isti dan na raznim platformama online učenja. Do prije par dana kod mene je, a vjerujem i kod većine, vladao popriličan nered oko organizacije života. Jedno sasvim prosječno stanje početnog privikavanja na novu situaciju. Možemo ga slobodno nazvati početni kaos koji teži da poprimi neku strukturu. Tipično za svaku izvanrednu, još svima nepoznatu situaciju.

Sad već to stanje kaosa i zbunjenosti dobiva neku strukturu. Struktura i rituali su naime silno važni. Školarci su se već naviknuli na učiteljice razredne nastave, srednjoškolci i studenti (imam obojicu doma) počinju strukturirano dobivati upute, video zapise i zadaće raznim online kanalima.

Iz kaotičnog stanja polako počinje faza testiranja i isprobavanja. Koji online program je najbolji, kako se najbolje postiže interakcija, a sudeći po video zapisima predavanja koje gledam kod mog maturanta, profesori se sve bolje snalaze. Još ćemo neko vrijeme biti u fazi testiranja, dok ne pronađemo najbolje načine, svatko u svom segmentu. Tada ćemo početi primjenjivati ono što nam se čini kao dobra praksa.

Sad konkretno… Roditelji nas pitaju kako se osobno organizirati u vremenu dok traje izvanredno stanje, kako motivirati djecu, kako ih hrabriti kad ni sami ne znamo odgovore na njihova pitanja. Ovdje je savjet – otvorena komunikacija. Nije vrijeme da izigravamo heroje i tvrdimo djeci nešto u što nismo sigurni, samo da ne bismo izgubili autoritet. Budimo heroji, ali na drugi način. Ako nešto ne znamo, recimo da ne znamo. Da smo tu s njima da zajedno istražujemo najbolje načine. U ovoj situaciji roditelj nije onaj koji mora znati više, zapamtite to. Ne moramo znati više. To ne znaju ni naši najbolji infektolozi. Ovo doživljavamo prvi puta i učimo zajedno s našom djecom kako se organizira život u ovim okolnostima.

Ne moramo dakle znati više, ne moramo nikome ništa obećavati, pa čak ni što ćemo raditi kad ovo sve završi. Ok, možemo maštati. 🙂 Ali, što možemo, kao roditelji ili učitelji? Pa možemo upotrijebiti svoje iskustvo u organizaciji života u kojem svatko ima svoje obaveze, čak i oni najmanji.

I sama sam u nekoj fazi sažaljenja prema svojoj djeci koji svoju zadnju gimnazijsku godinu moraju provesti u neizvjesnosti mature, tko zna kakvog upisa na fakultet i budućnosti uopće, ušla u fazu „overprotektive“ roditelja, štiteći ih od svih obaveza… Međutim, to je razumljivo, ali pogrešno! Ako već niste, organizirajte život tako da svi aktivno sudjeluju u kućanskim obavezama.

Evo jednog prijedloga… Sad kad je cijela obitelj doma, to zapravo znači više kuhanja, pospremanja i svega onoga što je posljedica boravka većeg broja članovi obitelji na okupu.
Kao prvo, popišite sve obaveze u kući.

Ja sam popisala tako da sam ih grupirala u cjeline:
1. Kuhinja i sve što ide uz nju, od kuhanja do pranja suđa, briga oko posuđa i popisivanja što treba kupiti
2. Redovna higijena i održavanje čistoće– usisavanje, posteljina, podovi i kupaonice
3. Briga oko nabavke hrane i kućnih potrepština
4. Briga oko čistoće rublja, pranje, sušenje, peglanje…
5. Vrt

Nakon toga bi bilo dobro vidjeti što kome najviše odgovara i dati svima na izbor što bi najradije radili. Ako imate manju djecu, dajte im zadatke koje oni mogu sami raditi, npr. obrisati prašinu u svojoj sobi, pospremanje igračaka, iznošenje smeća ako imate dvorište, pranje nogu kućnim ljubimcima i sl.

Također, nakon što svatko izabere svoja zaduženja (neka se mogu raditi i skupa), bilo bi dobro odrediti neko vrijeme kad će to obavljati. Radite popis namirnica koje vam ponestanu u kuhinji da ne biste išli u dućan zato što vam nedostaje npr. cimet. Čim se nešto potroši, ide na listu za kupovinu. Odredite dane kad idete u kupovinu 1-2 puta tjedno.

Učenje
Djeca
Konkretno, ono što je jako važno za sve, a naročito za učenje je – rutina. U kojoj god se dobi nalazili vaši školarci, neka postoji neka rutina i vrijeme za učenje. Ako imaju školu preko TV-a, neka onda imaju termine kad je njihov razred na redu. Bilo bi dobro tom vremenu dodati još 2 sata za samostalno učenje.
Bez obzira da li im se da ili ne da, disciplina i rutina će stvoriti s vremenom uvjetovani refleks i osjećaj predvidivosti, a to je jako važno za našu psihu.
Za najmanju djecu, one vrtićke dobi sam sigurna da možete smisliti i neke nagrade za dobro obavljen zadatak koji su „preuzeli“. Važno je da svi imaju mogućnost izbora koje obaveze će preuzeti u kućanstvu jer su dio vaše obiteljske zajednice i ravnopravno pridonose atmosferi koja će u njoj vladati. Za najmanje je također važno da imaju osjećaj doprinosa.

Odrasli
Sve isto kao za djecu. Dodajte tome još vrijeme za vježbanje zbog smanjenog kretanja. Klinci će sami pronaći način da se gibaju, nama je to teže ako nemamo naviku. Također, možete si napraviti popis stvari koje ste oduvijek htjeli napraviti ali niste imali vremena.
Vjerujem da su već mnoge ladice počišćene, ormari pospremljeni, no ima tu još puno stvari koje smo zaboravili da ih želimo naučiti, pročitati, učiniti.
Danas možete online naučiti svirati gitaru, a meni npr. iskaču razni tečajevi glume (internet ionako zna koje su vaše preference, pa sam nudi neke stvari).

Da, znam da smo ponekad demotivirani, da znam da nam se ne da ponekad ni ono osnovno, i to je normalno. Naš organizam se buni protiv ograničenja bilo koje vrste i oni među nama koji se i inače teže podvrgavaju autoritetima, a sloboda im je na prvom mjestu vrijednosti, ovo doživljavaju kao udar na osnovne potrebe, pa čak i ljudska prava, čujem od nekih.

Međutim, za one koji još nisu shvatili, ovdje se radi o ispitu solidarnosti za čovječanstvo. Razmislite koji su to Vaši resursi i talenti koji vama osobno mogu sad poslužiti. Primijetila sam da oni među nama koji su preživjeli rat u onim najpogođenijim područjima znaju da će i ovo proći, a iskustvo im daje nadu da se pouzdaju u dobar ishod. A dok do njega dođe, organizirajmo se u kući kao mikro timovi u kojem svatko ima svoj zadatak koji vodi prema istom cilju – proći kroz ovo sa što manje frustracije i otpora.

Sretno ljudi! I ne zaboravite #ostanidoma. 🙂