Piše: Nika Gulin
Jedno od najčešće postavljenih pitanja na treninzima prezentacijskih vještina glasi otprilike ovako: ”Joooj, ne znam odakle da krenem… Kako da započnem? Od čega da krenem?” Kako to često u životu biva, početak zaista jest najteži. ?
No, zato se u retorici ne kreće od samog početka, tj. od uvodnog dijela izlaganja, već od sredine. Naime, klasična struktura dijeli izlaganje na tri dijela: uvod, središnji dio (argumentacija) i zaključak. Iako možda na prvu zvuči logično, u procesu pripreme nije preporučljivo uvod pripremati prvi. Uvod i zaključak se kao manji (kraći) dijelovi izlaganja pripremaju zadnji, nakon što pripremimo najveći dio, središnji dio (argumentaciju).
Dakle, na samom početku najprije pronalazimo i prikupljamo sve argumente, dokaze i potkrijepe koji dokazuju ono što tvrdite. Osim na argumente koji idu u prilog vašoj tvrdnji, u središnjem je dijelu važno pozornost posvetiti i protuargumentaciji, odnosno argumentima koji osporavaju ono za što se zalažete. Štoviše, nakon iznošenja vaših argumenata preporučljivo je iznijeti i protuargumente te ih potom pobiti, tj. objasniti zašto oni ne drže vodu i zapravo ne ruše vašu tvrdnju. Kod pripreme argumenata i protuargumenata jako je važno selektirati ih, odvojiti bitne od manje bitnih. Naime, nisu svi argumenti jednako snažni i valjani za svaku publiku te je zato u cijelom procesu pripreme važno imati na umu tko vaša publika jest i kako joj se najbolje možete prilagoditi. Zapamtite, u retorici je manje više, no to manje mora biti biti prilagođeno konkretnoj publici kako bi efekt bio potpun. Iznošenjem argumenata, a potom i protuaargumenata, pokazujete spremnost, stručnost i uključivost. Pokazujete da ne razmišljate jednosmjerno već da ste uključili i uvažili i druga mišljenja, ali ste zatim objasnili zašto se ne slažete s njima.
Nakon što ste pripremili središnji dio, vrijeme je za pripremu uvoda. Koja je funkcija uvoda? Osnovna funkcija uvoda je privući pažnju publike, zainteresirati i uvesti publiku u temu te steći naklonost (simpatije) publike prema govorniku. Zanimljiv i efektan uvod može se osmisliti na razne načine. Govornik može započeti pitanjem, zanimljivim podatkom, slikom, videom, pričom, citatom… Kao što često naglašavamo, početne sekunde izlaganja su od krucijalne važnosti jer tada publika odlučuje hoće li vam uopće posvetiti pažnju i slušati vas ili neće. Ako ih ne zainteresirate i ne privučete njihovu pažnju na samom početku, kasnije će vam biti puno teže. Zato zapamtite, u većini slučajeva nije nužno na samom početku izgovarati svoje puno ime i prezime, kratak životopis i naslov vašeg izlaganja jer na taj način bacate u vjetar najdragocijenije vrijeme vašeg izlaganja na iznošenje informacija koje publika već zna (pogotovo ako iza sebe imate PowerPoint prezentaciju na kojoj piše naslov izlaganja i vaše ime). Ako ipak to svakako želite učiniti, umjesto suhoparnog predstavljanja učinite predstavljanje zanimljivim i efektnim, ili se jednostavno kratko predstavite nakon nekog drugog efektnog uvoda. U svakom slučaju, potičem vas da izlaganje otvorite s nečim zanimljivijim što će odmah privući pažnju sudionika. Kao što sam istaknula, to može biti priča, pitanje, slika, zanimljiv podatak, citat… Baš zato što su početne sekunde izlaganja toliko važne, i zato što se u tim trenucima najviše osjeti trema, uvod se jedini može naučiti napamet, dok se ostali dijelovi izlaganja interpretiraju isključivo iz natuknica.
Na samom kraju, pripremamo zaključak. Iz iskustva, nevješti govornici često izostave zaključak sa sažetkom ključnih točaka jer ga smatraju nepotrebnim ponavljanjem već rečenoga. No, u zaključku je od krucijalne važnosti napraviti sažetak ključnih točaka vašeg izlaganja. To je važno učiniti iz poglavito dva razloga: kako biste poentirali za kraj i podcrtali ono najvažnije što želite da publika zapamti, te kako bi ključne točke čuli oni koji su možda u središnjem dijelu manje koncentrirano slušali i iz bilokojeg razloga propustili ključne informacije. Nikad nemojte izostaviti zaključak! Nadalje, na kraju je važno imati poziv, takozvani call to action. Taj se dio također često izostavi jer se pogrešno smatra suvišnim, a zapravo je izrazito snažan, uvjerljiv i sugestivan dio izlaganja. Pozovite svoju publiku na razmišljanje, na konkretnu akciju, na promjenu stava jer jedino tako ćete potaknuti promjenu u njima. Za kraj, preporučljivo je završiti efektnim završetkom koji može biti nečiji citat ili pak izreka koju ste osmislili za tu prigodu, a može pak biti i npr. slika ili video.
Pa da zaključimo… ?
U pripremi izlaganja najprije pripremamo argumente koji potvrđuju ono što svojim izlaganjem tvrdimo. Tek kad pripremimo taj središnji, glavni dio izlaganja, prelazimo na pripremu uvoda i zaključka. U uvodu je iznimno važno zaokupiti pažnju publike te zadobiti naklonost prema govorniku i temi te je zato bolje izlaganje otvoriti efektno (pitanjem, pričom, zanimljivim podatkom…) nego suhoparnim govorenjem o sebi. S druge pak strane, u zaključku je najvažnije sažeti i ponoviti ključne točke, pozvati publiku na akciju te završiti efektnim završetkom (citatom, zanimljivim podatkom, slikom, videom…)
Ako baš nemate ideja za efektan završetak, uvijek možete završiti mic dropom.
Gulin out! ?
