*Mirelu Španjol Marković i PR stručnjaka Krešimira Macana intervjuirala je novinarka Lidera Gordana Gelenčar na temu populizma u hrvatskom političkom diskursu. Tekst prenosimo u cijelosti.
Žao mi je, ne mogu vas primiti sutra, dolazi nam gradonačelnik i moram se baviti njime – otpravila nas je ravnateljica jednoga zagrebačkog doma za starije pri pokušaju da dogovorimo razgovor. Okej, stiže im nedodirljivi kralj populizma, ali zar takvi prozirni posjeti još igdje prolaze? Jasno je da Milan Bandić, pritisnut konkurencijom, mora igrati na tu kartu, sve su druge potrošene.
U politiku iz očaja
No što je s nama s druge strane jednadžbe? Gutamo li populističke fore i nakon što smo spoznali da je car gol? Čini se, itekako. Posebno u Slavoniji. U politiku davno razočarani poduzetnik kaže da u regionalnoj utvrdi HDZ-a ta stranka više ne mora ništa ni obećati. Zašto? Zato što će većina birača glasovati za njih i da ne zakopaju ni prvu lopatu za bilo što. Dovoljno im je ruku prisloniti na domoljubna prsa. Svjestan je toga i Darko Posarić, Mostov kandidat za gradonačelnika Vinkovaca.
Do krize 2008. populizam, forsiranje domoljublja i crkve redovito je prolazilo kod birača. Sada je mnogo lošije stanje u društvu, posljednjih je godina grad teško potonuo, skupilo se bijesa i jada, ljudi se iseljavaju, nema ekonomske perspektive. Toliko je loše da se ljudi u politiku uključuju iz očaja, iz te potrebe da se nešto doista počne mijenjati. To ne znači da je populizam nestao iz predizbornih programa. Štoviše, HDZ je toliko siguran u pobjedu populizma da je na internetu ostavio program iz 2013. u kojemu je barem 20 kapitalnih obećanja koja nisu ispunili: gradnja Hrvatskoga doma koja nije odmaknula dalje od temelja, nadvožnjak prema Borincima koji je opet u izbornom programu, rekonstrukcija tržnice, uređenje gradskoga parka. Kako se netko, nakon takvih neispunjenih obećanja, ima obraza kandidirati, i to još s istim obećanjima? Vrijeme populizma, nažalost, nije prošlo, čim se dočepaju mikrofona, govore ono što ljudi žele čuti. Za stanje u gradu krivi se Vukovar jer novac ide onamo. Uzdaju se u vinkovačku ministricu Gabrijelu Žalac, u sve samo ne u vlastite programe – ispričao nam je Posarić, dodajući da će se kad-tad morati povući pitanje gradskoga proračuna za koji nitko ne zna u kakvom je doista stanju.
Božićnica za siromašne i penziće
Teško bi bilo pobrojiti sva obećanja, u lokalnim je jedinicama rijetko viđena kandidatska gužva, pa odluke kao što su ‘tramvajska karta u Zagrebu za četiri kune umjesto za deset, besplatni vrtići u Umagu za sve ili mogućnost naplate usluga u eurima tijekom sezone u Dubrovniku’ i dalje probijaju put do birača. Štoviše, bivši splitski gradonačelnik obilato iskorištava dosege vlastitoga ‘gradonačelnikovanja’. Željko Kerum obećao je božićnicu svim siromašnima i umirovljenicima. Bez obzira na to što time nije nužno napravio dugoročnu korist za splitsku gradsku blagajnu, ispunjavanjem obećanja pod svaku cijenu ipak je skupio dio ljudi koji i danas govore o tome kako je on ostvario to što je obećao. Tako da ga opet danas imate kao favorita među kandidatima za gradonačelnika Splita – tumači Krešimir Macan, vlasnik Manjgure i PR stručnjak.
Mirela Španjol Marković, direktorica Cicerona i stručnjakinja za retoriku i komunikaciju, dodaje da populizam obično nosi negativnu konotaciju. No populizam je kao metoda političke borbe i komunikacije poznat od antičkih vremena i legitimna je metoda političke borbe, kako u mladim, tako i razvijenim demokracijama.
Komunikacijski gledano, riječ je o igri zavođenja. Jedina je razlika u tome što se u privatnome životu radi o zavođenju jedne osobe, a u politici o zavođenju mase. Prodavači to čine svakodnevno. Imaju akcije, popuste, obećavaju čudotvorne rezultate. Pristajemo na to, zar ne? Strategija i taktika su slične, igra je ista, dobrovoljnost sudjelovanja također. Osim toga, nisu zanemarive ni pozitivne posljedice populizma – u vrijeme predizbornih kampanja grade se ceste, otvaraju pogoni, vozimo se kartom za četiri kune, zagrebački učenici ne moraju kupovati knjige, iako ih plaćamo najskupljim prirezom u državi. No roditelji školaraca ipak ne moraju ‘iskeširati’ početkom godine nekoliko tisuća kuna za knjige – objašnjava Španjol Marković.
Veliko ništa
Te su teze jasne. No zavođenjem osobe ili pristajanjem na igru s trgovcima ipak nešto dobijemo zauzvrat. Kako je moguće da biramo populizam s kojim dobijemo jedno veliko ništa? Macan ističe da je populizam neizbježan u površnome svijetu u kojem živimo. Ljudi informacije često primaju na razini naslova u medijima, bez potrebe da dublje ulaze u bit problema.
Nažalost, to se prelijeva u sve pore društva, što ne začuđuje ako znate da je u Hrvatskoj četvero od petero ljudi samo s osnovnom i srednjom školom. Da i žele, ne znaju se više informirati niti imaju potrebe. Komplicirane teme kod njih ne prolaze, uvijek se traže prečaci. Sjećate li se obećanja Kolinde Grabar-Kitarović da će preseliti svoj ured s Pantovčaka? Željela je napraviti razliku od tadašnjeg predsjednika Ive Josipovića, kojemu to nije palo na pamet propitivati jer je znao da ne postoji alternativni objekt koji bi mogao zadovoljiti potrebe protokola ureda predsjednika. To je bilo racionalno i odgovorno razmišljanje. No u tom se trenutku Kolinda htjela prikazati kao skromna osoba nasuprot rastrošnom Ivi i ta je poruka kroz priču o preseljenju prošla – kaže Macan.
Naravno, pitanje je mogu li populistički modeli izdržati cijeli mandat. Preduvjet je za to nedostatak pamćenja kod birača (iskušan scenarij), ali i pragmatizam koji prevladava u razmišljanju ‘bitno je da sada dobijem nešto za sebe, a što će biti s cijelim sustavom, to nije moja briga’. Populizam prolazi prije svega zato što ga dopušta oporba koja se prema takvim prijedlozima, suočena s populističkim argumentima, često povuče. Macan ističe primjer zagrebačkih besplatnih udžbenika koji su velik teret za najveći proračun u državi. No jednom podignutu ljestvicu teško je spustiti. Opet je tu važna uloga oporbe koja jedina može raskrinkati populista i ponuditi alternativu jeftinom kupovanju glasova. No za to treba hrabrosti.
Minuta šutnje za pet minuta slave
Minuta šutnje Ivana Pernara za sve mlade koje su se iselili iz Hrvatske nije učinila ništa za njih, ali jest za Pernara koji je bio vijest dana. Sličnih postupaka gledamo svaki dan sve više i bit će ih teško izbjeći ako ih i dalje budemo samo promatrali, bez odgovornosti i reakcije. Odgovornost je i na oporbi da takve poteze raskrinka i predloži alternativu. I s populistima uđe u svaku bitku. A to nije nimalo zahvalan posao u vremenu lažnih vijesti i alternativnih činjenica, ali jest naša odgovornost – pomalo romantičarski zaključuje Macan.
Naknadno ćemo procjenjivati političare po tome koliko su bili vjerodostojni u obećanjima, novinari će im postavljati pitanja u stilu ‘ali, obećali ste’, oni će odgovarati da su imali najbolju volju, ali su se susreli s dugovima prethodne vlade, proceduralnim ograničenjima, ‘killer’ frazama poput ‘nije sad vrijeme, imamo volje, ali nemamo novca’ i igra će se nastaviti do sljedećih izbora – kaže Španjol Marković i odmah dodaje da cijelo društvo pristaje na tu igru, ne zato što smo glupi ili zato što imamo kratko pamćenje, nego zato što u svima nama postoji neka nada da će se obećanje kad-tad ispuniti. Sve dok ne postoje penali, kazne i odgovornost za izgovorenu riječ, bit će i lažnih obećanja i populizma.
Slaba je utjeha da tom sociološkom fenomenu obmana i manipulacije nisu doskočile ni razvijenije zemlje s duljom praksom demokracije te činjenica da će proći još mnogo vremena dok političari budu odgovarali za izgovorenu riječ osobno. Možda će se jednom pojaviti netko tko će u predizbornoj kampanji obećati sankcije za lažna obećanja nakon što osvoji vlast. Daleka budućnost? Tko zna – nada se Španjol Marković.
Zasad se čini da stvari ne idu nabolje, upravo suprotno, lokalna se izborna scena pomalo pretvara u arenu kruha i igara, a ozbiljna kampanja nije ni počela. Ključne teme uglavnom još nisu na meniju, pitanje je hoće li i biti zbog gužve u šesnaestercu, u kojoj bi birači trebali svrhovito odlučiti. No što god 21. svibnja izađe s lokalne političke arene, bit će prema onoj ‘jer ste vi to tražili.’
