coin-dollar map2

Super 7-ica

Slast pobjede i radost javljanja pod obručima

Saša Drinić

11.07.2018

”Šta ste pokisli, pa vodimo ljudi, ja vas ne razumijem”, iskreno začuđena bila je domaćica gledanja hrvatsko-ruskog trilera par sekundi prije no što će Fernandes izjednačiti rezultat i odvesti nas u rulet jedanaesteraca. Semafor u Sočiju svijetli 2-2, da je bilo izmjeriti tjelesnu temperaturu domaćina u tom trenutku, propucavalo bi sve. Propucavao je pogled prema zakonitoj, izustilo se ”evo, zato”, a ostatak verbalne lepeze ostaje unutar skladna i umirujuća četiri zida u osječkoj Zagrebačkoj.

I zaista, ponekad je teško razumjeti taj magnetizam nogometa, ali na rusku akciju nitko ne može ostati ravnodušan.

”Veliki frajeri otišli su doma, ostali su fajteri i šljakeri. – Moramo biti ponosni, ovo je strašna stvar. Nismo bili dobri u prvom poluvremenu, no kasnije je to bilo dobro i zaslužena je pobjeda”, kaže frajerčina Zlatko Dalić. Krasi ga skromnost, promišljenost i vjera u ljude s kojima radi. Čini se, dobitna kombinacija za sve, za život.

 

 

Staložen je uvijek i Anton Samovojska, novinar, nogometni kroničar i znalac rijetkih kvaliteta.

”Ivane Rakitiću, volim te”, bila je prva njegova reakcija nakon što je Raketa izraketirao Akinfejeva, a nas lansirao u polufinale Svjetskog prvenstva i susret s Engleskom.

Vrlo je domišljata bila i šala koja se brzinom munje proširila društvenim mrežama, a glasi – ”dajte nam te koji stavljaju mlijeko u čaj da se igramo”.

Zlatko Dalić opasno se poigrava s rezultatom Miroslava Ćire Blaževića iz Francuske 1998. i mogao bi ga nadmašiti.

Ćiro je sretan i hvali svog suradnika iz vremena kad je radio u Varteksu.

”Dalić je moralna vertikala i pošten čovjek koji je ovo zaslužio. Mi se čujemo često i razgovaramo. Složio je strategiju koja mi se nije svidjela na prvu, ali nisam mu to rekao. Nakon nekoliko sati razmišljanja nazvao sam ga i rekao da radi onako kako je zamislio jer je opravdao sve”, kaže Ćiro.

Dalić i Blažević dovoljno su karizmatični da budemo sretni i zaboravimo na ludu stvarnost u kojoj živimo. Treći nam ne treba, reklo bi se. No, ne i ako živite u zemlji u kojoj živi i radi Andrija Jarak. Treći u nizu, a zapravo uvijek prvi. Premda na svojim plećima nosi najteže priče hvatske svakodnevice, kad pokuca na vrata dnevnih boravaka stotina tisuća gledatelja Dnevnika Nove TV, o čemu god pričao, bit će to bravurozno, profesionalno, s iskrom ljubavi u oku i prokleto jednostavno.

Besmrtnim se učinio i protekloga tjedna kad je najavljivao sudsko ročište na kojem je usvojena nagodba u slučaju Agrokor. Dvorana košarkaškog Mozarta postala je tako najveća sudnica, Jarak opravdao titulu live rollera Amadeusovih kvaliteta, a nakon ovog zakucavanja i Dražen je sretan. Citirati Jarka ovom zgodom nećemo jer bi se izgubila moć poklon paketa, tek ćemo zahvaliti na svakotjednoj profesionalnoj, ali i životnoj osobnoj inspiraciji. Jarkove se simfonije ne zaboravljaju, s nestrpljenjem čekamo nove.  Valja odahnuti, krenuti put odredišta za odmor i kvalitetno napuniti baterije. Jesen će brzo, a i bit će bogata.