coin-dollar map2

Super 7-ica

Bjegunci, panjevi, savjest i povjerenje

Saša Drinić

17.04.2018

Vrući tjedan na Trgu svetog Marka prošao je bezbolno za premijera Andreja Plenkovića. Činjenica da je zbog Istanbulske konvencije prepiljena HRAST-ova koalicijska grana i zaustavljen dotok konzervativne krvi u izvršnu politiku nije promijenila mnogo toga. Ratificirana je, svemu unatoč.

 

Četrnaestorici HDZ-ovaca savijest nije dopustila podići ruku za konvenciju, unatoč tome što im je rekao šef Kluba zastupnika Branko Bačić:

 

”Ulaskom u stranku odrekli ste se savjesti”, kaže blatska karika HDZ – a Bačić. Njegove riječi nisu dotakle ni pokolebale političkog tajnika stranke Davora Ivu Stiera.

 

”Nama ne preostaje ništa drugo nego da glasamo protiv ratifikacije Istanbulske konvencije. Posrijedi su dva različita shvaćanja čovjeka. Ona da čovjek ima apsolutnu autonomiju da sebe definira bez obzira na biološke činjenice. To znači da osoba muškog spola sebe može definirati kao žensko. Nije problem spominjanje riječi rod niti tumačenje da su se uloge žena i muškaraca mijenjali kroz povijest, problem je u tome što se u Istanbulskoj konvenciji, za razliku od drugih dokumenata rod odvaja od spola”, kazao je Stier.

 

S druge strane, jedan od najsadržajnijih govora na temu najiščekivanije konvencije ikad održao je saborski zastupnik Marko Vučetić. Ovaj filozof na listi Mosta u svom desetominutnom izlaganju sažeo je bit ovog dokumenta i sve garnirao prirodnom mu filozofskom misli.

 

“Naš sadašnji fiksirani svijet je svijet nasilja nad ženama. Budući svijet, evolucijski svijet, svijet prema kojem idemo je svijet koji će dokidati nasilje. Nećemo ovo stavljati u nikakve političke ni stranačke okvire. U logici i filozofiji postoji nešto što se naziva supstancija, biće u sebi. Biće koje postoji u sebi je čovjek. Ili ako hoćete da još uključimo i ženu, i čovječica. 
Čovjek je prvo ono biće koje ne smijemo od nikoga odvajati. Nakon toga, tom biću pridajemo neko određenje – to je spol. Nakon toga, tom određenju pridajemo sljedeće određenje – a to je rod. 
Mi bez čovjeka ne možemo imati spol. Ontologija spola je laž, ontologija roda je laž. Nasilje je laž. Svijet u kojem se odigrava nasilje nije svijet vjere, to je svijet mrtvih bogova. Te mrtve bogove je u svijet unio nasilnik. Onaj tko pretuče ženu u svijet je unio mrtvog boga. Onaj tko siluje dijete, u dječji svijet je unio mrtvog boga. Zbog čega? Zato što je dokinuo vrijednost u sebi”, kaže Vučetić.

 

Ovaj se govor brzo proširio društvenim mrežama, a zastupnik je unio i jedan novi pojam.

 

”Mi smo nažalost danas razvili genitalnu politologiju. Toliko smo se usmjerili na to spolno područje da smo razvili čitavu jednu perverznu disciplinu koju ja nazivam genitalnom politologijom”, rekao je Vučetić.

 

Skupina kontra Konvencije razlijegala se Splitom na skupu protiv Istanbula, a od svih izjava pamtimo onu ostrašćenog Splićanina kojem smetaju demokratska načela.

 

”Demokracija je engleska floskula”, kaže barba. Grci su zbunjeni, proročica Pitija evakuira odaje.

 

Za to vrijeme premijer nehajno objašnjava da je ”sve kako treba biti”.

 

”Comme il faut”, sladostrasno je zaplenkirao francuski.

 

Koju minutu kasnije, kad je strast popustila premijeru se u u lice vratila sjena bahatosti. Na repliku Mostova stručnjaka za sve Mire Bulja koji mu je rekao –”Trebate nam reći kad ćete početi voditi suverenističku politiku, a ne biti briselski ćato?”

 

Plenković je posegnuo u dramsku ostavštinu da bi vratio udarac.

 

“Zahvaljujem, zastupniče Panj, pardon, Bulj. Pala mi je na pamet serija ‘Čovik i po’. Kad god vi nastupate, neodoljivo me podsjećate na Franu”, rekao je Plenković Bulju.

 

Nemušto vađenje iz vlastitim karakterom iskopane rupe.

 

Prvi seljak Krešo Beljak priznao je na javnoj televiziji da je pušio marihuanu i da to ponekad i dalje čini.

 

“Apsolutno, učinak je odličan. Konzumiram kad mi ponude, i samo iz domaće proizvodnje”, kaže Beljak. Mladenački kazetofonski nestašluci dobivaju dimne zavjese.

 

 

Zavjesa se podigla nad slavonskobrodskim festivalom bajke u spomen na Ivanu Brlić Mažuranić. Ovih dana gradom vladaju djeca, a Jakov zna što treba mijenjati u gradu.

 

“Opominjat ćemo one koji bacaju smeće. Ja želim da grad bude prekrasno čist i da ljudi ne sprejaju zgrade. Cijene neka budu snižene one koje su previsoke”, kaže simpaticčni Brođanin. 

 

Kad bi svi ljudi na svijetu, baš kao sva djeca na svijetu…