coin-dollar map2

Komunikacijske vještine

Zašto nam je toliko teško zauzeti se za sebe?

Gost bloger

07.12.2018

Piše: Nika Gulin

Sigurno ste si mnogo puta postavili ovo pitanje kad niste jasno i otvoreno rekli „ne“ ili niste reagirali kako ste zapravo željeli, nego ste se poslije ljutili sami na sebe.

Kada govorimo o komunikacijskim stilovima, najčešće govorimo o agresivnom, pasivnom, pasivno-agresivnom i asertivnom stilu. Odmah je važno istaknuti da komunikacijski stilovi nisu ljudi, komunikacijski stilovi nisu osobnosti. Ako netko nastupi agresivno u određenom trenutku, to nužno ne znači da je agresivnost odlika njegove osobnosti. Može biti, ali ne mora. Jednako tako, ako u određenoj situaciji odlučimo djelovati pasivno, to ne znači da smo nužno po prirodi pasivna osoba. Naprosto biramo koji komunikacijski stil ćemo koristiti u određenoj situaciji i kontekstu.

Agresivan komunikacijski stil odlikuje agresivna borba za svoja vlastita prava i interese, no bez pretjerane brige za drugu stranu u komunikaciji. Sugovornici se tako osjećaju ugroženo, napadnuto i osjećaju da se trebaju braniti. Pasivan stil odlikuje popuštanje, povlačenje te svojevrsno odustajanje u određenoj situaciji. Sugovornici se tako često osjećaju krivima, frustriranima ili ljutima jer imaju osjećaj da čine nešto protivno volji druge strane. Pasivno-agresivan stil je zasigurno najtoksičniji od svih stilova jer se njime prikrivaju prave namjere, misli i osjećaji. Odnosno, doimamo se pasivno, ali zapravo reagiramo iz prikrivene ljutnje i agresije. Ako se često opredjeljujemo za taj stil komunikacije, sigurno ćemo s vremenom generirati jako puno stresa, nervoze i takozvanih misaonih repova koji će nam noću ometati miran san. Vjerujem da svi dobro poznajemo one trenutke kad nam se određene situacije ili razgovori vrte u glavi na repeat i zbog njih ne možemo bezbrižno zaspati.

„Trebala sam… Da sam mu samo rekla… Zašto nisam rekla… Mogla sam reći još i…“

Međutim, odlučimo li biti asertivni i vježbamo li vještine asertivnog ponašanja, minimalizirat ćemo rizik od misaonih repova, situacija na repeat i neprospavanih noći. Pa što ta magična asertivnost onda jest?

Asertivnost je oblik ponašanja koji određujemo kao borbu za svoja prava i izražavanje mišljenja na izravan  način, te odbijanju nerazumnih zahtjeva, bez osjećaja straha ili krivnje.

Iz: Pobijedite sramežljivost – a djecu cijepite protiv nje

Dakle, osnovna karakteristika asertivnosti je zauzimanje za svoja prava, želje i interese, ali bez narušavanja prava druge strane već uz poštivanje istih. Neke od osnovnih karakteristika asertivnosti su jasno i direktno iznošenje svojih stajališta i osjećaja, korištenje „ja“ poruka, predlaganje rješenja, poštivanje drugog, pozitivno izricanje prigovora (kritika), davanje pohvale drugom, spremnost za ispriku kada pogriješimo… Asertivnost je kao pojam nastala šezdesetih godina prošloga stoljeća u SAD-u s ciljem da bude alat i podrška ugroženim i marginaliziranim skupinama koje su se tada pokušavale izboriti za svoja prava. Međutim, s vremenom je postala jedan od osnovnih alata kojim se borimo protiv stresa i burn-outa. Zašto? Upravo zato što asertivnim ponašanjem jasno komuniciramo ono što nam pripada i ono što želimo (jednako kao i ono što NE želimo!) te smo zbog toga na neki način mirniji sami sa sobom. Jer u konačnici, česta uporaba bilo agresivnog, bilo pasivnog, bilo pasivno-agresivnog ponašanja dovodi do unutarnjeg osjećaja nemira, nervoze i stresa. Treba li nam zaista danas, kada su vanjski čimbenici koji stvaraju stres izuzetno brojni, još i to da sami sebi generiramo dodatan stres?

No, postavlja se pitanje kako biti asertivan, kako se ponašati i djelovati asertivno. Asertivnost u teoriji zvuči jednostavno, ali zapravo iziskuje puno vježbe. Potrebno je svakodnevno ciljano i svjesno vježbati vještine asertivnosti, ili otići na trening komunikacijskih vještina i dobiti konkretnije uvide i upute. Jedan od alata kojim usvajamo i vježbamo asertivno ponašanje su takozvane „ja“ poruke. Korištenjem „ja“  poruka jasno iznosimo svoje mišljenje i osjećaje, govorimo iz svog kuta gledanja, zastupamo sami sebe te pritom ne napadamo i ne optužujemo drugu stranu.

Npr. situacija je sljedeća… Imate prijatelja koji često traži da mu posudite novac. Posudili ste mu prije mjesec dana 100kn. To vam još nije vratio, a sad vas opet pita možete li mu posuditi 100kn bez da je uopće spomenuo ovu prvu posudbu. Ovoga puta mu ne želite dati jer vas to smeta. Kako ćete reagirati? Često reakcija zna biti u obliku „ti“  poruke kojom direktno kritiziramo tuđe ponašanje (npr. ”Ti stvarno nemaš srama.”) Ili još gore, odlučimo slagati i tako se izvući jer nam je to u tom trenutku najlakši i najbezbolniji način da izbjegnemo potencijalnu neugodnu situaciju. Tada bismo rekli: ”Oprosti, nemam sad, ne mogu.” Realno, koja je šansa da se ta osoba neće opet vratiti za par dana i pitati vas imate li sada za posuditi? Jeste li riješili problem ili ste ga zapravo samo odgodili? I još važnije, kako se osjećate nakon takve male bijele laži? Kakav okus ona ostavlja u vašim ustima? Zasigurno ne dobar. Ako mu ne želite opet posuditi i ne želite mu lagati već želite biti iskreni i dati do znanja da vam to smeta, „ja“ poruka može izgledati ovako:

”Ne, ne želim ti posuditi novac, jer sam ti već posudila i nisi mi vratio. Kada me sada ponovo pitaš da ti posudim novac, osjećam se kao budala, kao da me iskorištavaš. Usput, ovo je prilika da te zamolim da mi vratiš ono što što sam ti već posudila.”

Dakle, prvo smo rekli ne, zatim smo objektivno opisali tuđe ponašanje, zatim smo rekli kako se mi zbog toga osjećamo i zašto (možemo reći i posljedice tog konkretnog ponašanja), te smo na kraju jasno rekli što želimo ubuduće.

Kako vam se čini? U teoriji ok, ali u praksi možda i ne baš? ? To je i razumljivo, jer asertivnost je jedini stil ponašanja koji nam nije urođen već ga moramo učiti i usvajati kao bilokoju drugu vještinu. S druge strane agresivnost i  pasivnost  su nam urođeni i instinktivni oblici ponašanja (npr. kad smo u opasnosti pa se borimo ili zamrznemo)  i u ovakvim su situacijama svojevrsna linija manjeg otpora.

S druge strane, asertivnim ponašanjem rastemo, i mi i oni oko nas. Važno je istaknuti da nijedan stil nije loš ili dobar sam po sebi. Svaki stil ima situacije za koje je prikladan. Npr. nije realno da ćete biti asertivni ako vas netko napadne na sred ceste, dere se na vas ili nešto slično. U takvoj ćete situaciji procijeniti hoćete li biti agresivni i napasti da se obranite ili ćete procijeniti da je pametnije biti pasivan i povući se. Međutim, u odnosima do kojih nam je stalo i u odnosima koji su dugotrajni, u odnosima u kojima iz bilokojeg razloga trebamo jedan drugoga, pokušajte biti asertivni, pokušajte više komunicirati iz pozicije svog osobnog mišljenja kroz iskazivanje osjećaja (ili posljedica) koje u vama stvara tuđe ponašanje.

Kroz edukacije i treninge koje održavamo, primjećujem da je mnogima teško biti asertivan i založiti se za sebe bez osjećaja krivnje i bez napadanja drugoga, a još im je teže reći kako se osjećaju. Pitam se zašto? Razlog pronalazim u odgoju i mentalitetu. Smatram da je većina nas odgajana tako da mislimo da su emocije i naša osobna mišljenja manje vrijedni i da nas na neki način ”odvlače” od razuma i logike. Međutim, tada potpuno zanemarujemo činjenicu da smo mi ljudi htjeli ne htjeli emocionalna bića i da su emocije svuda oko nas i u nama, priznavali ih mi sami sebi ili ne. Snažno nas oblikuju, snažno utječu na nas, pa zašto ih onda tako lako zatomljavamo, a tako teško komuniciramo? Razlog vidim u tome što su mnogi odgajani u uvjerenju da pokazivanje emocija i osobnih mišljenja znači pokazivanje vlastitih slabosti. Međutim, uvjeravam vas u suprotno. Asertivnim i jasnim izražavanjem svojih osjećaja i stavova, samo možemo postati snažniji i samopouzdaniji. Bitno je istaknuti da nije nužno da druga strana reagira pozitivno kada vi nastupite asertivno, i toga budite svjesni. Međutim, ono što vi imate od tog asertivnog nastupa je spokoj i mir sa samim sobom jer znate da ste u danom trenutku napravili najviše što ste mogli.

Zato vas na kraju pozivam da pokušate biti asertivni. U prvoj situaciji kad vam asertivnost ”upali” spoznat ćete snagu, samopouzdanje i unutarnji mir koji vam takvo ponašanje osigurava. Vježbajte asertivnost i odredite da npr. svakoga dana barem u jednoj situaciji ciljano i svjesno asertivno reagirate. Zauzmite se za sebe i komunicirajte svoje osjećaje i stavove uz poštivanje drugih jer to prvenstveno dugujete sebi samima, a onda i drugima oko sebe. ?