coin-dollar map2

Business coaching

Žene koje sve znaju

Mirela Španjol Marković

06.01.2018

“Nije dovoljno znati. Znanje treba primjenjivati. “

 

Goethe

 

 

Sjelo mi je to sve sad. Malo sam se više družila ovih dana sa svojim prijateljicama. Jednog dana tako upadne mi u uho kako se jedna riječ ponavlja više nego bilo što drugo. Znam, ali…znam to…, znam sve…. Nakon ponosa što smo, Bože mili tako pametne, probudi mi se moj retorički instinkt i skepsa. Krenem u istraživanje. U 50 rečenica, 38 puta riječ “znam”.

 

Ono, pričamo npr. o muškarcima. Mislim, rijetko, to samo slučajno, nisu oni nama bitni u životu, jel. U tako jednom rijetkom razgovoru o nedavnom razvodu, podsjetim je da od početka nije bio njen tip.

 

– Ma, znam, ali…

 

– Ali ti ionako nisi htjela tu vezu ni taj brak, zar ne?

 

– Ma znam. To sam na autogenom naučila,  da ljudi dolaze u naš život da bismo nešto naučili.

 

– I uostalom nije ti se ni fizički sviđao, sjećaš se?

 

– Ma, znam, ali možda mi se kasnije   ipak sviđao, ima u njemu nešto bolećivo….

 

– Jesmo sto puta rekle da mu nisi mama, vrisnem na nju.

 

– Ma znaaam to, sve piše u knjizi pet jezika ljubavi, mi samo možda nismo govorili istim jezikom ljubavi, znaš? Ugfffff.

 

Druga ZNA da ne smije svekrvi, koja stanuje kat ispod, dozvoliti da joj bez kucanja upada u stan, dok isprobava novi donji veš. Prvo, zato jer ga više nema nego ima, a drugo, jer bi stara mogla dobiti infarkt, podsjetimo ju.

 

Pa znam, cure, nakon zadnjeg mastera iz  NLP-a znam točno i kao bih trebala asertivno komunicirati s njom, ali jednostavno mi ne ide…

 

 

Imam jednu klijenticu, prekrasna, uspješna, obrazovana. U početku nisam znala kako da joj pomognem – nakon poslijedipomskog na Bledu i 15 treninga leadershipa, 100 knjiga self help literature, ona ZNA  kako treba voditi ljude i timove, zna sve o vrstama motivatora, zna da mora izaći iz kvadranta “bitno i hitno” jer ne radi u hitnoj službi ni u vatrogascima i zna da se treba opustiti, jer će joj posao postati previše stresan, ali…

 

Konačno smo prošli puta radile s asocijativnom kartama. Joj i jao. Suze. Jer tamo nema teorije, modela, strukture. Srce ne zna, nego osjeća.

 

 

Ja recimo ZNAM da bez obzira na to što mi je jedna Anita na rekonekcijama rekla da sam crveni nebeski šetač u kojem mi je vodič crveni zmaj i da sve radim sama. Znam i da sam crveno – zelena po Insights analizi. Svašta ja znam o sebi. Progutala sam tone knjiga, znam da moram zavoljeti svoju sjenu, da mi u drugima smeta sve ono što sebi ne dozvoljavam, da mi boemi idu na živce, jer bih ja isto, ali nemam hrabrosti….Ali brate mili, ništa mi to ne pomaže…I dalje me nerviraju.

 

Ona moja što ju jako volim ZNA da mora uzeti život u svoje ruke i prestati ugađati svima osim sebi, zna. Pričamo satima o tome da je vrijeme da počne sebi biti najvažnija. SEBE prvo, to nam je mantra. Zna ona, ali… Još samo da otplati kredit, da mala krene na faks, da muž nađe ljubavnicu pa da ga bez krivnje može ostaviti…

 

Nije da uvijek ne primjenjujemo. A ne. Ima jedna koja ZNA da nije važno da za Božić peče kolače i mahnito sprema tone hrane, kupuje svekrvi poklone koje će ova baciti jer joj to više ne treba i koja će suznih očiju reći da je njen život ionako gotov, ne trebaju njoj pokloni… A ne, ona ZNA sve o trianglu koju ova igra: žrtva- progonitelj – spasitelj,  pa mrtva hladna naruči tri porcije bakalara na Badnjak i tortu iz Cukeraja. Ona ne samo da zna, ona primjenjuje. Ja ne. Ja isto znam, ali svejedno se u mojoj kući kuha bakalar koji smrdi ko sam vrag, peče 8 vrsta suhih i 2 vrste mokrih kolača, sveki dobije svoju gril tavu i sve to… Znam ja što bih s tom tavom željela, ali ne primjenjujem.

 

 

Prošle smo hrpe edukacija,  pročitale hrpe knjiga, popile tone kava, Franck bi nam trebao biti sponzor za sve one pametne statuse koje smo napisale i kako smo sve podučile mlade djevojke životu. Jer mi sve ZNAMO. Mi smo pametne, obrazovane, uspješne, radimo na sebi i znamo sve kako se u ovim godinama “šika”. I onda zaboravimo da nije važno samo znati. Da smo mi emotivna, a ne racionalna bića.  Da znanje treba živjeti i primjenjivati.

 

I onda se onoj s početka dogodi jedan lik koji uopće nije s njenog popisa idealnog frajera (nije sretno rastavljen barem 5 godina, ne voli pse, nije seksualna životinja i zapravo nema vremena za nju jer hitno mora zaraditi milijun dolara) i ona se uda za njega. Pa onda jedva čeka da lik ode na Tajland voditi bordel jer je to dobar biznis.

 

 

Ali sad zna! Pooštrit će kriterije! Sljedeći koji dođe mora k tome imati i dvoje odrasle djece, po mogućnosti kćerke da se ona s njima zbonda i da sheraju odjeću. Da je prebolio razvod i da je prošao školu svjesnog življenja ili barem da je Židov. Oni su duhovni i znaju zaradit lovu. To je ono što joj treba! Ona zna.

 

Zabranila sam joj da na prvom date-u nakon razvoda izgovori riječ “znam”. Jer ona kaže da želi stabilnog, snažnog muškarca koji će ju voditi. Kako će te vodit dušo slatka, ako ti već sve znaš? A?  Aj zamijeni samo jedno “znam” sa “zanimljivo, pričaj mi o tome”. Mame sve znaju, žene ne. Uostalom, ništa nije erotičnije za muškarce od žene koja zna slušati. O njemu.

 

Ma znam, ona će… Grrrrrrr.