Autorica: Mirela Španjol

Kad ste se zadnji puta pitali što vas u stvari u životu pokreće, motivira? Pitanje motivacije važno je pitanje za svakoga od nas, a za svakog samosvjesnog lidera ili menadžera ključna vještina u odlučivanju kako voditi ljude u timu.

Naravno, u različitim fazama života motiviraju nas različite stvari pa smo tako na početku karijere možda motivirani profesionalnim razvojem, stvaranjem „imena“ u struci, novcem ili slavom, dok se u nekim zrelim godinama motiviramo drugim stvarima – poslovima koji su daleko od vreve tržišta, svjetla „reflektora“ nam postaju naporna, nemamo više želju biti prisutni svugdje, rasprave i uvjeravanje na društvenim mrežama ostavljamo „nekim novim klincima“ dok nam termini kao što su mir, harmonija, balans i dubina (umjesto širina) postaju melem za uši.
Dakako, govorim ovdje o sebi, ali i o iskustvu u radu s ljudima koje srećem na radionicama ili coachingu.

FOMO I JOMO
Ako još niste čuli za pojmove FOMO i JOMO, oni ukratko opisuju jedan fenomen koji nije nužno vezan uz godine staža, ali jasno govori da nas nekad motivira strah da nešto ne propustimo (Fear of Missing Out) a s iskustvom i godinama, baš obrnuto ( Joy Of Missing Out). Tako nekad nije bilo eventa koji se ticao poduzetništva na kojem ne bih bila, a danas pomno biram u što ću, bilo da se radi o eventima ili edukacijama, investirati svoje vrijeme.

Interni motivatori
No, ovo nije priča o raznim vrstama motivacije, preskočit ćemo sad Maslowa i podjele na ekstrinzičnu i intrinzičnu motivaciju i ostaviti ih za radionice leadershipa ili neki drugi blog. Ovo je podsjetnik na one nepromjenjive aspekte motivacije koji su obilježeni našim karakterom, uvjerenjima, odgojem a toliko su duboko utkani u našu svijest da ih nismo ni svjesni, nego su dio našeg karaktera i osobnosti i rijetko se kroz život mijenjaju.
Zovemo ih „unutrašnji motivatori.“ U transakcijskoj analizi koristi se termin „driveri“.

Zašto su oni važni za svakog od nas? Prije svega jer objašnjavaju naše ponašanje, čega ponekad nismo svjesni, a liderima i voditeljima daju bitan uvid u motive i ponašanje ljudi koje vode. Dobar, osviješteni lider znat će što „drivea“ njegove ljude, pa će, poštujući ono što čovjeka istinski motivira na najbolji mogući način koristiti prednosti tih unutrašnjih, tako bitnih motivatora, a također i lakše prepoznavati teškoće u koje nas oni mogu dovesti.

Iako ih ima više, ovdje ću opisati 5 „najjačih“ jahača apokalipse koji upravljaju našim životima, našim ponašanjima, našim neurozama. Važno je znati da je naša motivacija kombinacija svih ovih 5 motivatora, no jedan je taj koji prevladava. Koji je Vaš?

1. Budi jak!
Čest driver za muškarce, iako ne nužno. Oni su snažni, borbeni, sve mogu sami. Često ih srećemo u prodaji. Borci, kompetitivni. Njihova snaga proizlazi iz njihovog uvjerenja da ne smiju biti slabi, brzo donose odluke, utjecajni su i neovisni.
Izazovi: znaju biti naporni, ne dozvoljavaju si ranjivost, zahtjevni su prema kolegama, ne podnose slabost.
Vrlo često rezultat odgoja u kojem nije dozvoljeno pokazivati emocije.
Na coaching dolaze uglavnom kad im se u životu dogodi neki šok – otkaz, razvod ili neprihvaćanje okoline, loš feedback. Sjećam se jednog klijent koji je za sebe rekao da je on Rambo.
Na coaching ga ”poslalo” jer što mislite, kako Rambo vodi tim? 🙂

2. Budi brz.
Odličan driver za sportaše, vatrogasce, zaposlene u hitnoj službi… No, ne i za umjetnike ili financijaše… Brzo donose odluke, hvataju prilike, natjecateljski su raspoloženi, timu pridonose svojom energičnošću i dinamikom. Ali, oprez. Možda im promaknu važne činjenice, u nestrpljenju mogu raditi dosta pogrešaka, pa kad dobijete mail pun tipfelera, znajte da se radi o ovom brzom Gonzalesu. 🙂
Na coaching ih pošalje nadređeni jer žele osvijestiti da su brzina i kvaliteta u nekim poslovima, tamo gdje je površnost nedopustiva – obrnuto proporcionalne.

3. Budi savršen.
Perfekcionisti. Prepoznat ćete ih lako – to su oni što na društvenim mrežama ispravljaju gramatičke pogreške u postovima. Grammar Nazis  Šala, ali oni kojima je ovo dominantan driver, motivirani željom da sve bude savršeno obavljeno, često kao lideri zapadaju u probleme kao što su micromanagement, stalno kontroliraju ljude, traže greške, teško delegiraju. No, savršeni su npr., kao kontrolori kvalitete, pravnici, financijaši, arhitekti …
Na coaching dolaze da nauče kad je dovoljno dobro.

4. Ugodi svima.
„Budi dobra curica, moraš biti pristojna. Kaži hvala i lijepo pozdravi susjedu, iako je grozna.“ I tako fina i dobro odgojena djevojčica postane npr. direktorica ljudskih potencijala ili poduzetnica i – ugađa svima. Svi ju vole, a nju to usrećuje. Nema veze što ne stigne odvojiti vrijeme za sebe, glavno da su svi oko sretni i namireni. Namjerno pišem u ženskom rodu jer je ovaj driver zbog socioloških razloga češći kod žena, pa se one tako i više zapošljavaju u uslužnim djelatnostima. No, naravno ima i muškaraca s ovim driverom. Ti ljudi su optimistični, empatični, ljudi ih vole, povjeravaju im se.
A onda jednom polude. Pa na coaching dolaze zbog toga što se često ne znaju izboriti za sebe, reći ne, ukratko njihov je problem asertivnost. Tema za 3 bloga 🙂

5. Budi marljiv, daj sve od sebe.
Za kraj, meni omiljeni, radoholičari. Jer sam i sama tu negdje. Uvijek daju maksimum, rade puno i kad treba i kad ne treba, posao ih ispunjava i čini da se osjećaju vrijednima poštovanja. Jer, oni stvaraju, korisni su.  Ima ih puno među poduzetnicima, ali srećem ih i u korporacijama u kojima tjeraju i sebe i druge na rad do iscrpljenja. Da se razumijemo, ponekad je važno zapeti, ali ako im je jako dominantan ovaj driver, mogu izgubiti balans između posla i privatnog života, jer im je identifikacija s poslom (ili zaradom) prejaka. Naravno, i nakon posla po kući uvijek nešto rade.
Moja dobra prijateljica kaže da je ovo jedina ovisnost koju društvo ne osuđuje i koja se ne liječi!
Na coaching ne dolaze jer nemaju vremena. 🙂

E sad, zašto je ovo, iako malo karikirano u ovom blogu, važno znati? Prije svega, ako vodimo druge ljude moramo poznavati sebe. Znajući što nas najviše motivira i koliko su snažni ovi interni motivacijski procesi, stvoreni već u djetinjstvu, lakše ćemo voditi naše suradnike i manje se nervirati, prepoznavajući u sebi i njima okidače za uspješan i produktivan leadership.