Pet faktora koji čine uspješan brak

U svojoj knjizi o braku američka spisateljica i psihoterapeutkinja Mira Kirschenbaum izdvaja 5 najvažnijih faktora koji osiguravaju dugotrajnost braka: lako komunikacijsko povezivanje, zabava, sigurnost koju nam pruža partner, poštovanje i tjelesna privlačnost.
Pod “lako povezivanje” ova iskusna psihoanalitičarka podrazumijeva tečnu, jednostavnu komunikaciju među partnerima, bez zapinjanja, neprekidnih nesporazuma, svađa i borbi za moć koja je svojstvena nekim partnerima.
To je onaj osjećaj da vas partner razumije, govori sličnim riječnikom kao Vi, kad nemate onaj stalni osjećaj da morate prevoditi ili objašnjavati što ste mislili pod nečim.
I dok se po pitanju tjelesne privlačnosti npr. radi o preduvjetu kojeg ili ima ili nema među partnerima od samog početka, na ovom, tako važnom elemenetu stabilnih veza kao što je komunikacija, možemo poraditi. Komunikacija se među partnerima razvija, učimo se prilagođavati i prepoznavati partnerov stil, što mu smeta, što voli, a što će neminovno dovesti do konflikta. No, iako je otvorena i iskrena komunikacija između partnera proces na kojem trebamo neprekidno raditi, nije sve tako lako kako zvuči. I tu postoji preduvjet kompatibilnosti među partnerima, vidljiv od samog početka, iako je u fazi zaljubljenosti teško prihvatiti da nismo “na istoj valnoj duljini”.

Zablude o komunikaciji

Kao mlada stručnjakinja za komunikaciju, friško s fakulteta i s malo životnog iskustva, bila sam sklona misliti da se sve, baš sve može naučiti. Komunikacija je vještina, a sve što je vještina da se naučiti, bila sam uvjerena. Nema nikakvog razloga da se partneri ne nauče konstuktivnom dijalogu bez svađe i konflikata. Pa ljubav je dovoljna, zar ne? Još ako znate alate koji vam u tome mogu pomoći, imate sve što vam je potrebno za savršen brak, mislila sam.
Međutim, iskustvo me je demantiralo. Zaista, možemo se naučiti razgovarati tako da aktivno slušamo našeg partnera, možemo naučiti postavljati iskrena, otvorena pitanja kojima ćemo pokazati partneru da nam je stalo do njega, možemo naučiti ne prekidati ga dok govori, pokazujući mu tako poštovanje, no jednu stvar sam previdjela. Ljudi nisu automati koji mogu programirati svoje ponašanje, a da bismo u svakom trenutku reagirali uvijek na najbolji način, vrlo često nas u tome sprečavaju – emocije.

Ah, te emocije

Zaista je teško u trenutku dok vam partner govori kako njegova posesivna mama misli da ste loš izbor za njega zanemariti bijes ili razočaranje, odgovoriti ovako : “Ljubavi, možda je to i točno, no nemojmo dozvoliti da ičije mišljenje utječe na naš savršen odnos. Uostalom, možda je jadna žena samo imala loš dan, nemojmo to uzimati osobno.“ Super zvuči, jel’da?
Ili se sjetiti nekog komunikacisjkog savjeta kojeg bi bilo dobro primijeniti u trenutku dok partnerica ljutito viče na vas. I dok se ona npr. sva zajapurena bjesni, vi ju aktivno i bez prekidanja slušate, zanemarite činjenicu da vas užasno boli glava i prijateljski ju podržite, kažete joj: “Vidim da si ljuta, potpuno te razumijem, na tvom mjestu i ja bih se tako osjećao, oprosti, kako sad to mogu popraviti? “ Naravno, da to ne zvuči sarkastično 🙂
Ok, ponekad ćemo tako i reagirati, ali moramo biti jako osviješteni, zaljubljeni ili duhovno zreli da nas kritika, vikanje ili ljutnja s druge strane ostave mirnima, racionalnima i da ne pobude u nama bunt.

Strast ili dosada?

Ljudi su emocionalna, a ne racionalna bića, i kad osvijestimo da je svaka komunikacija, ponajviše ona u braku, prvenstveno prenošenje emocija, na dobrom smo putu da na njoj poradimo.
Isto tako, kad komunikacija postane sasvim lišena emocija, možete smatrati da je vaš brak mrtav.

Razgovori o tome tko će pokupiti djecu iz škole, a tko kupovati namirnice, jesu li plaćeni računi i tko će naručiti servis za čišćenje još ni izdaleka ne čine dostatnu bračnu komunikaciju.
U dobrom braku u kojem je partnerima stalo jednom do drugog razgovara se o osjećajima, o željama, o prošlosti i budućnosti, u takvom, potpunom braku dijelimo snove, tajne, interese, podržavamo se i pohvaljujemo za uspjehe, ohrabrujemo i slušamo s interesom i pažnjom onoga drugoga.
U braku u kojem se ljudi vole i žele razgovarati čuju se i neizgovorene riječi, ne sluša se samo uhom nego i srcem, u takvom braku nisu bitne samo riječi nego i govor tijela, intuitivno se osjeća neizgovoreno.
Nije bez vraga ona poznata da 90 % nesporazuma proizlazi iz tona glasa, a 10 % iz onoga što je rečeno.
Osjetljivi smo na način na koji je nešto rečeno, boli nas hladnoća, ton glasa, ruke na bokovima dok s nekim razgovoramo, izbjegavanje kontakta očima ili pogled pun prezira. Ukratko, neverbalna komunikacija više boli.
Ona prenosi i ljubav i mržnju i prezir i nježnost i hladnoću.

Agresija i ubojite navike

No, ne moramo samo vikati i prijetiti da bismo bili agresivni.
Ono što će uništiti svaki odnos, ugušiti svaku strast je neprekidno kritiziranje, optuživanje ili traženje grešaka kod partnera.
Na sadržajnoj, verbalnoj razini česti sarkazam, prenesena značenja partner će doživljavati kao pasivnu agresiju koja će dugoročno nagrizati zdravo tkivo odnosa vodeći svaki odnos prema netrpeljivosti i konačno umiranju.
U odnosu se želimo osjećati prihvaćenima i voljenima. Ovo nije put da to pokažemo partneru.

Podržavajuća komunikacija

Druga krajnost su oni “savršeni brakovi”u kojima nema svađe ni sukoba. Koliko puta ste čuli za odnose u kojima se partneri hvale činjenicom da se nikad nisu posvađali? Niste li pomislili kako tu nešto ne štima? Da nedostaje strasti, prirodne napetosti koja proizlazi iz toga što smo različite jedinke a ne kopije koje u svemu trebaju imati isto mišljenje i nalikovati jedan drugome blizanci?
Ako imam partnera s kojim se baš u svemu slažem, i koji je isti kao ja, nisam li zaljubljena sama u sebe, a ne u nekog drugoga?

Njegovanje ljubavi

Komunikacijski dobar odnos definirala bih kao odnos dva različita ljudska bića koja komuniciraju tako da uvažavaju mišljenje onoga drugoga iako se s njim ponekad ne slažu, partneri koji detektiraju i poštuju emocije onoga drugoga i ne ismijavaju ih, koji si dopuštaju različitost i dozvoljavaju jedan drugome da se razuvjere argumentima.

Ono što često nedostaje dobroj komunikaciji je svjesno obraćanje pažnje na partnera tako da ga pohvalimo, obratimo mu se s nježnošću i podržavanjem, da ga obrahrujemo i kažemo mu da vjerujemo u njega. Fokusirani smo na negativno, na ono što ne valja.

Zvuči tako jednostavno – za uspješnu komunikaciju i usrećiti partnera potrebno je umjesto kritike uputiti kompliment, umjesto prigovora razumijevanje, umjesto uskraćivanja nježnosti, zagrljaja, seksa ponuditi rame, pokloniti cvijeće, kravatu, poslati neku lijepu poruku, lajkati post na FB…Pokazati da vam je stalo. Je li to tako teško?

Na kraju želim reći da je dobra komunikacija važan, ali ne i jedini dovoljan faktor za uspješan brak. Da se vratim na početak teksta, nedostaje li strasti, poštovanja, zajedničkih interesa, onda je to samo prijateljstvo, ne i brak.

*Tekst pisan za ADIVA Plus časopis.