Zoran Milanović novi je predsjednik Republike Hrvatske. Odlučili su tako hrvatski građani u drugom krugu predsjedničkih izbora. Sinoć smo, nakon objavljenih rezultata, imali priliku čuti i vidjeti govore Zorana Milanovića i dosadašnje predsjednice Kolinde Grabar Kitarović.

Najprije smo čuli govor pobjednika Zorana Milanovića koji je održao lijep prigodan govor. Nema sumnje da je Zoran Milanović govornički elokventan i vješt, što je sinoć i dokazao. Za razliku od nekih njegovih prijašnjih javnih nastupa, ovaj je govor bio puno opušteniji te je forma u potpunosti pratila njegov sadržaj. U svom je pomirljivom nastupu poslao poruke zahvalnosti , zajedništva i vjere u bolje sutra. Najprije je zahvalio svima koji su izašli na izbore. Zahvalio je i Kolindi Grabar Kitarović na što su prisutni uzvratili zviždanjem, što je Zoran Milanović potom prekinuo i zamolio da to ne čine. Takvu komunikacijsku reakciju smatram jedinom ispravnom i civiliziranom u takvom trenutku. Naglasio je da je obično ljudsko biće koje griješi te se samosvjesno osvrnuo na dobre i loše strane svoga karaktera rekavši: “Ako sam bilo koga previše nagazio, ako sam rekao koju neistinu, to nije bilo namjerno. Ja od danas ili sutra radim posao i živim posao drukčiji od ovoga sada. Hrvatski građani su me izabrali za predsjednika Hrvatske, Hrvata i onih koji to nisu i sretan sam zbog toga. Bio sam i premijer i to mi je u zadnjih pola godine bio i teret. Istina je u oku promatrača. Znam da i danas ima onih kojima nisam po volji, ali s tim moramo nastaviti živjeti jer nas je premalo da se dijelimo na ovaj način. Od mene nećete slušati sladunjave priče o zajedništvu, ali ću se truditi da nikoga bez potrebe ili namjerno ne povrijedim.” Ključna poruka ovog govora definitivno je bila zajedništvo, odnosno brisanje podjela i pomirivanje razlika hrvatskih građana na suprotnim stranama političkog i ideološkog spektra. Vjerujem da će s tim porukama Zoran Milanović nastaviti i ubuduće, vjerojatno i u inauguracijskom govoru. Ono što je u govorničkom smislu veoma prepoznatljivo kod Zorana Milanovića zasigurno je metaforičnost i figurativnost u izričaju. Tu figurativnost možemo vidjeti i u završnom dijelu njegova govora: “Na ovim izborima je glasalo dva milijuna ljudi i još jednom, hvala svima. Mjerite me od prvog dana, od velikih obećanja nisam niti sam ikad bio. Ni u izvršnoj vlasti, a ako sam po ičemu, neću reći poznat, ali nerealna obećanja nikad nisam davao. Ali tada sam držao poluge vlast, sad je drukčije. Neke stvari se možda ne moraju reći i ja sam u svom iskustvu to jako osjetio. Nekad sam znao napraviti štetu ljudima a da toga nisam ni bio svjestan, mislim na osjećaje. Neka znaju da to nije bilo namjerno, ali takva je politika. Želim vam da se umjereno i trezveno zabavite, ali bez brige, ovo nije najava prohibicije. Budimo jedinstveni u različitosti, osmijeh po osmijeh, da radimo prema većem zadovoljstvu ljudi u Hrvatskoj. Ako je ova moja tijesna ali poštena pobjeda unijela malo vjere u ovo društvo, ja sam sretan čovjek i radujem se. Živjeli!”

Nakon pobjedničkog govora, imali smo prilike čuti i Kolindu Grabar Kitarović. Mišljenja sam da je ovo bio njezin najbolji govornički nastup. Prilikom izvedbe govora dosadašnja je predsjednica bila vidno opuštena, na trenutke nam se činilo da joj je laknulo. Na trenutke su je obuzele i emocije. Kada govorimo o neverbalnoj komunikaciji, konkretnije o gesti i mimici, Kolinda Grabar Kitarović nikad nije bila uvjerljivija i kongruentnija na razini sadržaja i forme. Što se tiče izražajnosti, bila je tečnija i jasnija nego inače. Povremeno joj je drhtio glas, što pripisujemo emocionalnoj nabijenosti trenutka. Ovoga puta nije bila opterećena natuknicama i papirima te je postigla opušteniju, bolju izvedbu. Na sadržajnoj je razini također poslala poruke mira i zajedništva rekavši: “Pružam ruku Milanoviću da pokažemo da prijenos vlasti može biti civiliziran i da ga uputim u sve što sam radila i da se nađemo i prije nego što bude prijenos vlasti, jer ono što Hrvatskoj treba jest stabilnost”. Zanimljivo je da je i ona u svom stožeru prekinula zvižduke na spomen Zorana Milanovića, što također smatram ispravnom reakcijom. Rekla je i da ostaje u Hrvatskoj te da najprije planira otići na zasluženi odmor, a potom i doktorirati. Govor je završila snažnom metaforom da je “Hrvatska krvlju stvorena i ljubavlju nošena”, te da pobjedniku Zoranu Milanoviću, ali i svima ostalima želi mir i dobro.

Osim dva jako dobra govora predsjedničkih kandidata, imali smo prilike čuti i obraćanja Predsjednika Vlade Andreja Plenkovića i predsjednika SDP-a Davora Bernardića koji su logično, poslali suprotne poruke. Namrgođeni Andrej Plenković fokusirao se na prezentiranje uspjeha njegove aktualne Vlade, dok je Davor Bernardić skoro pa ukrao show pobjedniku izbora svojim nepotrebno dugim govorom. On je interpretirao rezultate izbora kao želju i spremnost naroda za promjenu. Mogli bismo reći da su ovo bili prvi govori za parlamentarne izbore koji nam slijede za koji mjesec. Jedno je sigurno, kampanja za parlamentarne izbore je počela! 😀